Čučić je proglašen krivim jer je od ožujka 2001. do svibnja 2003. u Zagrebu i Bruxellesu svakodnevno napadao, vrijeđao, tjelesno nasrtao i tukao suprugu Megali Boers, čak i za vrijeme trudnoće, zbog čega je ona u više navrata tražila medicinsku i policijsku pomoć.
Sudac Marko Benčić rekao je u obrazloženju da je pri izricanju kazne kao otegotna okolnost uzeto to što je Čučić dugotrajno maltretirao suprugu i što je riječ o čovjeku iznad prosječne inteligencije koji je predstavljao Hrvatsku u drugoj zemlji.
"Zato je izrečena bezuvjetna kazna zatvora. Trebali bi ste biti primjer drugima, a ne suprotno", obratio se sudac okrivljenom.
Kazao je da sud nije imao razloga ne povjerovati iskazu žrtve koja je iscrpno opisala kako se Čučić ponašao prema njoj, a što su potvrdili i svjedoci.
Ustvrdio je da je vještačenje pokazalo da je Čučić bio ubrojiv i da je riječ i osobi koja želi da sve bude po njenom i da ju se sluša.
Čučićeva obrana tvrdila je da Čučić nije počinio kazneno djelo i da su to bile normalne svađe dvoje supružnika.
Najviša zatvorska kazna predviđena za nasilničko ponašanje u obitelji kreće se od tri mjeseca do tri godine. Čučić ima pravo žalbe, a do pravomoćnosti presude treba biti dostupan pravosudnim vlastima.
Nakon izricanja presude, on je novinarima rekao da je proces protiv njega politička farsa i da će se žaliti na presudu.
Odvjetnica oštećene Vesna Drenški Lasan kazala je da je to presuda koja pokazuje da se nasilje nesmije tolerirati. Dodala je da se telefonom čula s branjenicom koja je izuzetno sretna što je postupak konačno okončan jer se bojala zastare.
Neva Tolle, koordinatorica Autonomne ženske kuće u koju se oštećena sklonila u svibnju 2003., zadovoljna je presudom.
"Proglašen je krivim za ono što je doista učinio", rekla je Tolle koja smatra da da izrečena kazna nije malo, budući da se za zlostavljanje u obitelji, kako je rekla, obično izriče novčana kazna.