Mirko Azinović, vlasnik ART studija Azinović, kazao je da je to 33. monografija te izdavačke kuće, druga u suradnji s ALU, te da se uskoro priprema i monografija o slikaru Zlatku Šulentiću, autora Mladena Pejakovića.
Zlatko Kauzlarić Atač, bivši dekan ALU-a, za čijega mandata je počeo rad na toj monografiji, rekao je kako je u njoj pokazano duboko i strastveno djelo Stipe Sikirice, kipara koji svoje nadahnuće nalazi u djelu velikoga Jurja Dalmatinca. Sikirica je umjetnik koji nikada nije želio biti avangardni kipar, ali je avangardu mudro prosuđivao, tj. odnos i ulogu avargandne književnosti s jedne strane, te likovnih umjetnosti s druge strane. Dodao je kako je Sikirica bio i vrhunski pedagog, koji je odgojio više od 30 generacija studenata, Akademije likovnih umjetnosti.
Povjesničar umjetnosti, ravnatelj Muzeja Mimara Tugomir Lukšić istaknuo je kako je Glavan temeljito proučio Sikiričin opus, od ranih majstorovih godina kada je bio pod utjecajem velikoga učitelja Meštrovića, zatim opus koji je vezan za Sikiričinu rodnu cetinsku Krajinu. Dodao je kako je Sikirica kao student treće godine Akademije izradio skulpturu djevojke iz 1957. postavljenu u Sinju, što je prvi autorov javni spomenik.
Lukšić je spomenuo i Sikiričinu treću fazu, u kojoj se on bori za autonomiju umjetnosti u odnosu na politiku i ideologiju, jer je to doba, šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća kada je skulptura bila pod velikim nadzorom politike. Dodao je kako je portret također jedna od značajnih dionica kiparskoga opusa, u koju ulazi i odnos Sikirice prema literaturi, napose djelima Joze Laušića i Ivana Raosa.
Sikirica se istaknuo i kao izvrstan majstor sitne plastike i medaljarstva, izradio je razne plakete, a jedno od značajnijih njegovih rješenja je i Hrvatska ogrlica, prepoznatljivi herdaldički oblik. Jednako vrijedan dio toga opusa je Sikiričina reljefna plastika, a jedno od tih djela su čuvene vratnice na crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske, rekao je Lukšić naglasivši kako je Sikirica dao značajan doprinos hrvatskoj skulpturi druge polovice 20. stoljeća.
Sikirica je kipar s iskustvom postmoderne, koji je ostao vjeran figuraciji i plastici, ali koji ima uzore u domaćim autorima, ali i u svjetskim majstorima poput Henryja Moora ili predstavnika kubizma.
Autor izložbe Darko Glavan kazao je da mu je bio veliki izazov rad na toj monografiji, rekavši kako Sikirica pripada generaciji slobodnih putova, sintagmi koju je davno zapisao veliki hrvatski pjesnik Jure Kaštelan. Za Sikiričino djelo Kaštelan je kazao da je ono oblik dijaloga sa suvremenicima. Glavan je istaknuo kako je kroz Sikiričin opus, gledan optikom suvremenosti, želio pokazati da Sikiričino djelo zaslužuje visoko mjesto u suvremenoj likovnoj umjetnosti.
Monografija obuhvaća 250 stranica, a obogaćena je reprodukcijama najboljih Sikiričinih djela.