Predsjednik Uprave "Školske knjige" Ante Žužul na večerašnjoj je prigodnoj svečanosti uručio Tadijanoviću poseban primjerak tog izdanja tiskan na biblijskom papiru te je tako ispunio obećanje dano pjesniku prošle godine. U knjizi na 1344 stranice nalazi se 1869 pisama i razglednica koje je od 1922. do 2005. slao svojim prijateljima, znancima ili poslovnim ljudima.
Uzbuđeni Tadijanović, pogledavši naslovnicu knjige, rekao je da mu je to i najmlađa i najstarija knjiga u kojoj je objavio gotovo 1500 pisama, a prvo je pismo napisao u 17. godini.
Nije mogao skriti zadovoljstvo tako vrijednim izdanjem, a rekao je kako je brižno čuvao i sačuvao sva pisma od daleke godine 1922. do 2005. Zahvalio je "Školskoj knjizi", posebice predsjedniku Uprave Anti Žužulu i urednici Miroslavi Vučić, ističući da je ona vrhunski obavila urednički posao.
O važnosti sabranih pisama na današnjoj svečanosti u čast Tadiji govorio je akademik Tonko Maroević. Osim te knjige, predstavljena je i knjiga akademika Ive Frangeša "Moj Tadija", u kojoj su objavljeni autorovi eseji i interpretacije o Tadijanovićevu djelu. Pjesnik je tom prigodom rekao da će se uvijek sjećati nezaboravnih susreta i razgovora s akademikom Frangešom.
Slavljeniku je u ime Društva hrvatskih književnika čestitao predsjednik Stjepan Čuić, a u ime Razreda za književnost HAZU-a akademik Nikola Batušić, koji je tom prigodom rekao da se Tadijanovićev rođendan pretvorio u blagdan hrvatske književnosti i rođendansko slavlje svih s kojima je prijateljevao. "Tadija ima magičnu moć okupiti oko sebe ljude različitih uvjerenja i svjetonazora", istaknuo je.
Akademik Dubravko Jelčić također je rekao da je Tadijina riječ uvijek dobro došla te da je uvijek oduševljavala sve one koji ga znaju i koji su se susreli s njegovim djelom. Napomenuo je da će uskoro izići i treći zbornik radova HAZU-a o djelu Dragutina Tadijanovića koji obuhvaća razdoblje od godine 1990. do 1995.
Dragutin Tadijanović najstariji je hrvatski pjesnik i član HAZU-a, čiji je član od godine 1953. Tadijanovićeva pisma i pjesme čitali su dramski umjetnici Vedran Mlikota i Siniša Ružić.