U odluci koju je Žalbeno vijeće donijelo u srijedu odbacuju se sve osnove izvanrednih žalbi obrane, podnesenih u kolovozu na prvostupanjsku odluku o spajanju predmeta "Gotovina" s predmetom "Čermak i Markač" u jedan postupak.
Tužiteljstvo ICTY-a predložilo je u veljači ove godine spajanje tih postupaka, a u srpnju je prvostupanjsko vijeće odobrilo taj zahtjev.
Žalbeno se vijeće u odluci očitovalo i u pogledu mogućeg sukoba interesa odvjetnika Čede Prodanovića, Jadranke Sloković i Miroslava Šeparovića, na koji su se pozvali branitelji generala Gotovine u svojoj žalbi. Naime, njegovi branitelji najavili su mogućnost da pozovu Šeparovića, nekadašnjeg ministra pravosuđa, kao svjedoka u zajedničkom suđenju - u kojem je on ujedno i odvjetnik generalu Markaču, te mogućnost da se general Rahim Ademi, drugi branjenik odvjetničkog tima Prodanović-Sloković, pojavi kao svjedok u ovom procesu.
Žalbeno je vijeće, podsjećajući da bi Šeparović prema navodima Gotovinine obrane mogao svjedočiti o nadležnosti ministarstava nad vojnim sudovima te navodnom utjecaju prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana na pravosuđe, ocijenilo da bi njegovo svjedočenje bilo relevantno i nužno u obrani te da bi dovelo do sukoba interesa.
Naime, kodeks haških odvjetnika propisuje da odvjetnik, koji je nužan kao svjedok, ne može zastupati stranku u istom postupku. Stoga je žalbeno vijeće zaključilo da je takav sukob interesa "temelj za Šeparovićev zahtjev za povlačenjem s braniteljske dužnosti generala Markača".
"Ukoliko Šeparović ne dokaže da bi njegovo povlačenje iz predmeta izazvalo velike teškoće Markaču, žalbeno vijeće očekuje njegovo povlačenje... u skladu s etičkim i profesionalnim obvezama", navodi se u zaključcima vijeća.
Ono je upozorilo na posljedice u slučaju da Šeparović to ne učini, a koje se protežu od uskraćivanja prava zastupanja pred Haškim sudom do pokretanja postupka pred nacionalnom odvjetničkom komorom.
Žalbeno vijeće zaključilo je također da do sukoba interesa u obrani generala Čermaka može doći u slučaju da postupci protiv Čermaka u Haagu i Ademija u Hrvatskoj započnu i traju istodobno. Naime, obojica generala branjenici su odvjetničkog tima Prodanović-Sloković.
Njih dvoje, tvrdi vijeće, u zastupanju generala Čermaka mogu se suočiti sa sukobom interesa u pogledu svoje obveze lojalnosti prema Ademiju - u slučaju da se pojavi potreba da iznesu argumente koji inkriminiraju Ademija kako bi obranili Čermaka, s obzirom na njihove međusobne odnose u zapovjednoj liniji.
U tom slučaju, kaže žalbeno vijeće, to ne znači nužno da se Čermak treba odreći odvjetnika po svom izboru. Vijeće podsjeća da dvoje odvjetnika imaju obvezu u potpunosti izvijestiti svoje klijente o opsegu sukoba interesa te nakon toga "ili dobiti punu suglasnost dvoje klijenata da ih nastave predstavljati, pod uvjetom da takva suglasnost ne dovede do nepopravljivih posljedica za izvršenje pravde, ili zatražiti povlačenje iz jednog od tih dvaju predmeta".
Odvjetnica Sloković objasnila je za Hinu kako je odvjetnički tim takvu suglasnost već ranije pribavio i od Čermaka i od Ademija.
Žalbeno vijeće ocijenilo je da potencijalni sukobi interesa postoje neovisno o tome da li su predmeti Gotovinu, Čermak i Markač spojeni ili ne.
General Gotovina optužen je u lipnju 2001., a generali Čermak i Markač u ožujku 2005. za zločine protiv čovječnosti počinjene protiv srpskog civilnog stanovništva tijekom i nakon operacije Oluja u ljeto i jesen 1995. Čermak i Markač su se odmah nakon objave optužnice dobrovoljno predali ICTY-u, a od prosinca 2005. na privremenoj slobodi u Hrvatskoj čekaju početak suđenja. Gotovina je nakon četiri i pol godine provedene u bijegu uhićen u Španjolskoj 7. prosinca 2005., a u pritvoru Haškog suda je od 10. prosinca 2005.
Sva trojica generala pred Haškim sudom odbacila su optužbe za progon, ubojstva, deportacije, prisilno preseljenje, pljačku javne i privatne imovine, bezobzirno razaranje gradova, sela i naselja, nehumana djela i okrutne postupke, prema optužnicama počinjene u sklopu udruženog zločinačkog pothvata hrvatskog političkog i vojnog vodstva, na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom, kako bi se prisilno i trajno uklonilo srpsko stanovništvo iz do tada okupiranog područja Hrvatske.