Monografiju, tiskanu na hrvatskom i bugarskom, objavilo je Hrvatsko-bugarsko društvo u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu.
Izvršni urednik knjige i tajnik Hrvatsko-bugarskog društva Raško Ivanov istaknuo je da ona na najbolji način pokazuje bogatstvo bugarsko-hrvatskih odnosa te da je važan prilog poznavanju povijesti Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Iako su bugarski operni pjevači u tijeku cijelog stoljeća nazočni i na drugim opernim pozornicama u Hrvatskoj, njihov je doprinos najveći u zagrebačkoj Operi, rekao je Ivanov.
Intendantica HNK Ana Lederer istaknula da je monografijom Marija Barbieri istraživačku pozornost usmjerila na umjetničko portretiranje bugarskih pjevača, bez čijeg bi udjela naša operna scena, posebice u drugoj polovici 20. stoljeća, bila zanatno siromašnija.
Branko Hećimović je, osvrnuvši se na strukturu monografije i metodologiju rada, rekao da je autorica pomirila povijesno-znanstvenu metodu s publicističkom. Barbieri je knjigu podijelila na tri dijela: u prvom je razdoblje od 1920. do 1940., u drugom Marijana Radev i Gregor Radev i u trećem razdoblje od 1945. do danas.
Autorica je istaknula da su bugarski operni pjevači dolazili u Hrvatsku kao kompletni umjetnici, dobro školovani, široke glazbene i opće kulture te su znatno pridonijeli hrvatskom opernom životu.
Prvoj skupini, kazala je Barbieri, prije Drugoga svjetskoga rata, pripadaju Petar Raičev i Stojan Kolarov, Marijana Radev i njezin brat Gregor. U drugoj, poratnoj, skupini su Jana Puleva, Boris Marinov, Filka Dimitrova-Pletikosić, Ivan Stefanov, Elena Hristova, Stojan Stojanov, Veneta Janeva-Iveljić, te i danas još uvijek nositelji važnih projekata u zagrebačkoj Operi Zlatomira Nikolova i Valentin Enčev.
Barbieri je zahvalila svim suradnicima, posebno Rašku Ivanovu i uredniku fotografije i ostalih slikovnih priloga Vladimiru Pondelaku.