Kao prvi strijelac upisao se Aljoša Asanović, dok je drugi pogodak postigao Ivan Cvjetković, a momčad je vodio Dražan Jerković. U to vrijeme igrači su bili pod ingerencijom Nogometnog saveza Jugoslavije, no svi su se spremno odazvali pozivu i nastupili su na maksimirskom stadionu na kojem se okupilo 30.000 gledatelja.
Prvi je put Hrvatska postala članica Međunarodne nogometne federacije (FIFA) 16. srpnja 1941. godine, a nakon osamostaljenja FIFA nas je ponovno primila u svoju obitelj u srpnju 1992. godine. Od hrvatske samostalnosti reprezentacija je od šest velikih natjecanja nastupila na čak pet (SP 1998, SP 2002, SP 2006, EP 1996, EP 2004), a propustila je tek europsku smotru 2000. godine u Belgiji i Nizozemskoj.
Reprezentacija Hrvatske svijetu se predstavila na Europskom prvenstvu 1996. godine u Engleskoj. Zvonimir Boban, Davor Šuker i društvo stigli su do četvrtfinala, gdje su ih zaustavili Njemačka i švedski sudac Leif Sundell. Dvije godine kasnije stigao je Coupe du Monde i najveći uspjeh hrvatskog nogometa. Blistave francuske dane "vatreni" na čelu s izbornikom Miroslavom Blaževićem okrunili su osvajanjem trećeg mjesta. Hrvatska je bila korak i do finala, protiv Francuske je vodila pogotkom Šukera, međutim Lilian Thuram je s dva pogotka odveo "Tricolore" do finala. Hrvatska se morala zadovoljiti utakmicom za broncu u kojoj je pobijedila Nizozemsku sa 2:1, a sjajan rezultat upotpunio je najbolji strijelac u povijesti reprezentacije Davor Šuker (45 golova), koji je sa šest pogodaka bio prvi 'topnik' turnira.
Europsko prvenstvo 2000. godine jedino je veliko natjecanje na kojem Hrvatske nije bilo, a nakon što je kvalifikacije za SP 2002. godine otvorila s dva neodlučena ishoda (Belgija, Škotska), Blažević je napustio kormilo reprezentacije. Naslijedio ga je Mirko Jozić, pod čijim je vodstvom reprezentacija izvadila vizu za Japan i Južnu Koreju kao pobjednik skupine. Nažalost, na Dalekom Istoku, usprkos odličnom ždrijebu (Ekvador, Meksiko, Italija), Hrvatska nije uspjela proći skupinu te je nastup na SP-u završila u prvom krugu (pobjeda protiv Italije, porazi od Meksika i Ekvadora), zbog čega je Jozića na mjestu izbornika naslijedio Otto Barić.
Pod vodstvom Barića, reprezentacija je kroz repesaž (Slovenija) izvadila vizu za EP u Portugalu, međutim po drugi puta uzastopce nije prošla skupinu. Nastup u Portugalu reprezentacija je završila bez pobjede - uz dva neodlučena ishoda (Švicarska, Francuska) i poraz od Engleske. Treći uzastopni plasman na SP reprezentacija je izborila s novim izbornikom Zlatkom Kranjčarom, nažalost još jednom smo zapeli u skupini. Poraz od Brazila i neodlučeni ishodi s Japanom i Australijom nisu bili dovoljni za ulazak u drugi krug. Nakon World Cupa Kranjčara je naslijedio Slaven Bilić koji je sjajno startao u kvalifikacijama za EP 2008. godine. U prva tri kola hrvatska vrsta je izborila bod u Moskvi protiv Rusije, potom je u Zagrebu upisala rekordnu pobjedu protiv Andore (7:0), te porazila Englesku (2:0) načinivši tako veliki korak prema završnici EURA 2008.