Navodeći reakcije koje odbacuju zabrinutost i tvrde da se izjava šefa Europske komisije ne odnosi na Hrvatsku, dopisnik "Politike" konstatira da je ta izjava "nedvosmisleno ukazala na nešto što odavno tišti hrvatsko javno i političko mnijenje, ali se o tome baš ne voli govoriti".
"Poslije potvrde da će Bugarska i Rumunjska biti primljene u članstvo EU od 1. siječnja iduće godine, naime, postalo je sasvim jasno da za to nisu presudni ekonomski već neki drugi kriteriji, upravo oni s kojima Hrvatska - zahvaljujući proteklom ratu na ovim prostorima - ima i najviše problema", kaže autor, navodeći ekonomske pokazatelje po kojima je Hrvatska umnogome ispred dvije buduće nove članice EU, koji očito nisu bili dovoljni za drukčiju ocjenu hrvatske spremnosti za približavanje.
"Hrvatska je praktično na početku tog procesa, a glavni razlozi za toliki 'raskorak' upravo su u posljedicama proteklog rata zbog kojih ona najviše zapinje na ispunjavanju kriterija političke i pravne prirode. To negativno 'ratno naslijeđe' izražavalo se u bitnim kriterijima kao što su suradnja s Haškim sudom (otklonjeno tek krajem prošle godine hvatanjem generala Gotovine), odnosi sa susjednim zemljama, neriješeni problemi izbjeglih Srba, nagomilani problemi u još nereformiranom pravosuđu i diskriminacija stranaca prilikom kupovine nekretnina", kaže autor, dodajući da "ništa od toga ne opterećuje Bugarsku i Rumunjsku, a jedini je zajednički problem razvijena korupcija i organizirani kriminal".
U tekstu se navodi i činjenica da su Rumunjska i Bugarska zahtjev za članstvo predale još 1997. godine, dok je Hrvatska to mogla učiniti tek šest godina kasnije, što znači da je prilagođavanje te dvije zemlje europskim standardima trajalo "tri puta duže i uz izdašno otvorene europske fondove za potporu, koji su se Hrvatskoj otvorili znatno kasnije".