Nemojte, djeca su nam krupnija jer ne vježbaju, tvrdi australski zdravstveni stručnjak Tim Olds.
On je pregledao 1700 stručnih tekstova koji se bave promjenama prehrambenih navika djece u zadnjih trideset godina, a nastali su diljem svijeta, i otkrio je da iza sve širega struka stoji nesklad između unosa i potrošnje energije.
"Ma kako okrenuli podatke, djeca jedu manje nego što su nekad jela", kaže Olds. "Mislim da trpi druga strana jednadžbe, potrošnja energije", dodaje.
On upozorava na znatan pad neobveznog vježbanja, jer roditelji djecu voze u škole, a i djeca sama često izaberu sjedenje kod kuće, a ne igru vani.
Olds, stručnjak sa sveučilišta Južne Australije, uočio je da je u 2006. prosječni australski dvanaestogodišnjak bio sedam kilograma teži i 25 posto deblji od vršnjaka u 1970.
Količina masnoće u prehrani vrhunac je dosegnula 1965. kad je bila 40 posto ukupnog dnevnog unosa energije, a sad je u većini razvijenih zemalja oko 35 posto.
Od 1955. do 1985. unos energije padao je po četiri posto na godinu, a od 1985. do 1995. dodatno se smanjio. No stručnjake zabrinjava što unos energije opet raste. "Nastavi li se ovakav trend, djeci prijeti dvostruka opasnost: smanjena je potrošnja energije, a opet raste unos", kaže Olds.