Dr. Peter Collett, bivši profesor na Sveučilištu Oxford, smatra da ni brojne instrukcije ili pouke ni "treninzi" sa stručnjacima ne mogu u potpunosti dovesti do usklađivanja mimike lica ili pokreta ruku sa sadržajem govora osobe koja zna da ne govori istinu, prenosi BBC.
Na znanstvenom skupu britanskih psihologa u Norwichu znanstvenici su objasnili kako naučiti "čitati" geste političara. "Ništa ne može pobjeći stručnom oku psihologa", smatra dr. Collet. Psiholozi su skloni usporediti nijemi govor političara s pokeraškim "licem", malim nehotičnim gestama što ih napravi kartaš kada dobije dobru kartu, pri čemu ga protivnik promatra. To može biti mali pokret usnicom, položaj tijela ili nešto slično.
Primjerice, svaki političar ima neke karakteristične geste ili mimiku, koje "istrenirano" oko tijekom konferencije za novinare ili za vrijeme govora političara može prepoznati kao trenutak iznenađenja ili laganog stresa, smatra dr. Collet.
Na video-snimkama prikazanim tijekom predavanja u Norwichu, dr. Collett pokazao je kako se primjerice zamjećuje da je američki predsjednik George W, Bush uvijek nervozan kada se ugrize za unutarnji dio usne šupljine, a kada želi pokazati svoju moć tada hoda čvrstim, sigurnim korakom, savijajući pritom snažno ruke, poput bildera.
Britanski premijer Tony Blair, primjerice, počinje nesvjesno podizati mali prst kada ga netko iznervira. S druge strane kada želi izgledati opušteno i otvoreno nesvjesno podiže obrve. Dr. Collett podsjeća da podignute obrve najčešće znače odanost ili poslušnost.
Nadalje dr. Collett zamjećuje da, kad se osjeća ugroženim, britanski premijer gura ruke u džepove ili često njima dotiče trbuh. Doticanje trbuha ili zatiljka, pokret što ga često čine nogometaši kad promaše gol, gesta je kojom osoba tješi samu sebe, a potječe od djetinjstva kada su majke, da bi umirile svoje dijete činile isti pokret, piše je Reuters.
No političari ponekad koriste i neke namjerne pokrete i mimiku nastojeći izmanipulirati one koji ih gledaju i slušaju, svjesni snage "govora tijela". Dr. Collett podsjeća da je bivši američki predsjednik Bill Clinton tijekom suđenja zbog afere s Monicom Lewinsky grizao usnicu kako bi pokazao svoju osjećajnost i grižnju savjesti. U roku od dvije minute, tijekom isprike američkoj naciji zbog spomenute afere Clinton se za usnicu ugrizao čak 15 puta.
Naoko nevažne stvari poput rukovanja, držanja političara na crvenom tepihu, činjenice tko prvi prolazi kroz vrata, može pokazati puno o političkim odnosima. Iako se propuštanje nekoga da kroz vrata prođe prvi smatra pristojnošću, može značiti i pokazivanje nečije moći.
Dakle, koliko god se trudili, političari nikad nisu imali potpunu kontrolu nad signalima koje su odašiljali i nisu uspjeli izbjeći vičnom oku psihologa, zaključili su znanstvenici.
"Naravno da možete podučiti političara da se drukčije smije, no istinski, pravi osmijeh? On dolazi iz drugoga dijela mozga i jako se razlikuje od maske na licu političara. Njega ne možete 'krivotvoriti", zaključio je Collett.