"Politika adaptiranja je do sada privlačila mnogo manje pozornosti nego politika zaustavljanja (globalnog zagrijavanja) i to je bila greška", rekla je Cairncross, predsjedavateljica britanskog Ekonomskog i socijalnog istraživačkog vijeća.
Rektorica Exeter Collegea u Oxfordu i predsjedavateljica Britanske udruge za naprednu znanost vjeruje da je neophodno pripremiti politiku za vrući i suši svijet, posebno u siromašnim zemljama.
"To može obuhvaćati, na primjer, i razvoj novih usjeva, izgradnju nasipa za obranu od poplava, postavljanje novih pravila za gradnju i zabranu gradnje u razini mora", dodala je.
Cairncross je istaknula kako bi politika adaptiranja imala više koristi od ublažavanja jer ne bi obuhvaćala složene međunarodne pregovore i mogla bi se provoditi na nacionalnoj, pa čak i na lokalnoj razini.
Također je sugerirala da bi vlade trebale intervenirati u uvjeravanju ljudi da koriste tehnologije koje ne štete klimi i koje smanjuju ispuštanje stakleničkih plinova.
"Takve intervencije iziskuju i signal tvrtki i sveučilišta da će inovacije koje smanjuju ispuštanje stakleničkih plinova donijeti novac", pojasnila je.
Bilo kakav napor ublažavanja ili adapatacije klimatskim promjenama mnogo će se lakše moći provesti ako javnost vjeruje da je to potrebno, pa Cairncross smatra da vlade moraju naći načina da utječu na javno mišljenje.
"Troškovi poduzimanja akcije su veliki, ali nisu nezamislivi. Trošak neuspjeha može biti ogroman", zaključila je Frances Cairncross.