Taj svečani čin obilježili su svojom nazočnošću i prigodnim govorima predsjednici Azerbajdžana i Gruzije, Ilhan Alijev i Mihail Saakašvili, te njihov turski domaćin Ahmet Necdet Sezer.
Trojica državnika su iznijela zajedničku ocjenu, koja se mogla čuti i u srijedu tijekom zajedničke istanbulske večere, da će naftovod koji prolazi kroz njihove zemlje doprinijeti ne samo regionalnom razvitku, već i uspostavi trajnog mira i sigurnosti u regiji. To značenje dobit će, prema riječima turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana, novu dimenziju uspostavom energetskih koridora prema Grčkoj i Italiji i drugim europskim zemljama. U tom sklopu, kazao je, je i izgradnja plinovoda.
O značaju projekta Baku-Tbilisi-Ceyhan započetog 2002., koji se simbolično naziva i "putem svile 21. stoljeća", govori i činjenica da su svečanosti u Ceyhanu bili nazočni premijeri sedam država, šefovi diplomacija četiri države i ministri energetike iz šesnaest zemalja. Brojno američko izaslanstvo predvodio je osobni emisar predsjednika Georgea W. Busha, zamjenik državnog tajnika za energetiku Clay Sell.
Naftovodom dugim 1774 kilometara svjetskom tržištu će se dnevno isporučivati milijun barela "crnoga zlata", odnosno godišnje 50 milijuna tona. Njegova uloga dobit će još više na važnosti kada se na tu energetsku žilu kucavicu uskoro priključi i Kazahstan i druge zemlje kaspijske regije. Time će praktički biti prekinuta i njihova dosadašnja isključiva izvozna energetska ovisnost od sjevernog ruskog susjeda. Istodobno, to će osigurati da Ceyhan, do kojega vode i dva kraka naftovoda iz Iraka, postane iznimno značajna svjetska točka naftnog tržišta.
Izgradnju naftovoda, vrijednog 3,6 milijardi dolara, najvećim dijelom su financirale naftne kompanije Velike Britanije (30.1 posto) i Azerbejdžana (20 posto), te Italije, Norveške, SAD, Turske i drugih zemalja.
Očekuje se da će posebnu korist od naftovoda Baku -Tbilisi-Ceyhan imati Turska. Na ime usluga njegovog održavanja godišnje će se knjižiti 300 milijuna dolara. No, sigurno je znatno veća ekološka korist, budući da će izgradnja naftovoda smanjiti često vrlo opasni prolaz naftnih tankera turskim tjesnacima Bospor i Dardanele.