Koreodramu je prepjevala i prilagodila Nila Kuzmanić Svete, redatelj je Neven Glavan, a koreograf slavni japanski umjetnik Moe Yamamoto. Glazbu je skladao i ton oblikovao Bernhard Weis, dramaturginja je Magdalena Lupi a kostimografkinja Ivona Martinko.
U predstavi su nastupili Daria Lorenci u ulozi Matsukaze, Nataša Dorčić kao Murasame i Alen Liverić kao Redovnik te mezosopranistica Anđelka Rušin kao Zborovođa.
Predstava se temelji na priči o Redovniku koji stiže u zaljev Suma No Ura i od mještanina saznaje za legendu o dvjema preminulim sestrama, Matsukaze (Lahor u krošnji bora) i Murasame (Rijetki pljusak). Redovnik priziva njihove duhove molitvama, sestre ga primaju u skromnu ribarsku kolobu te mu pripovijedaju najsretnije i najtužnije trenutke zajedničke ljubavi i života s japanskim dvorskim pjesnikom Yukihirom - priču o čekanju, tuzi, neodržanu obećanju i smrti.
Nakon završetka priče i ritualnog plesa oslobađaju se veze dvaju sestara s ovozemaljskim svijetom, duhovi nestaju, a Redovnik nastavlja svoje hodočašće.
Koreograf Yamamoto je najznačajniji predstavnik plesa Butoh koji vuče korijene iz kazališta No i Kabukija u kojima su tijelo i duhovno stanje plesača nedjeljivi i nadopunjuju se. Butoh se smatra i vrstom istraživanja u kojemu plesači svoje tijelo koriste kao instrument. Radnja se odvija scenskim jezikom sastavljenim od simbola što je osobina japanskog kazališta.
Predstava je napravljena u koprodukciji Hrvatske i Japana a suorganizator je Japansko veleposlanstvo u Hrvatskoj.