"Mislim da bi to bio izvrstan scenarij, ne samo za Gaz de France i Suez već i za Europu te, konzekventno, za Francusku", kazao je Mandil za francuski radio BFM.
Visoki dužnosnici međunarodnih organizacija inače rijetko komentiraju ovakve stvari, a pitanje spajanja Sueza i GDF-a posebno je sporan slučaj, koji je već izazvao negativne reakcije, uključujući od članova parlamenta vodeće UMP stranke.
IEA je utemeljena tijekom prvog svjetskog naftnog šoka 1973-74. sa zadatkom zaštite interesa zemalja potrošača.
Mandil je svoje stajalište objasnio ustvrdivši kako je predloženo spajanje "scenarij koji bi rezultirao ujedinjenjem dviju kompanija koje su vrlo međusobno komplementarne, koje žele biti zajedno".
On je, nadalje, istakao kako u sektoru energetike postoji potreba za velikim igračima, budući da zahtijeva velika ulaganja za koja su jedino sposobne vrlo moćne kompanije.
Plan da Suez apsorbira GDF i time stvori svjetskog giganta vrijednog oko 62 milijarde eura, francuska je vlada osmislila nakon što je zanimanje za tu kompaniju pokazala talijanska energetska grupacija Enel.
Protivnici toga spajanja tvrde da bi time došlo do privatizacije većinskog dijela GDF-a te da bi to rezultiralo vjerojatnim dizanjem cijena. Također ukazuju i na vladino obećanje da će zadržati 70-postotni udjel u GDF-u kako bi se osigurao nastavak provođenja njegovih preuzetih obveza javnih usluga.