Mađarska reprezentacija, predvođena Puskasom, Kocsisom i Hidegkutijem, došla je na SP 1954. kao apsolutni favorit. Nikad prije, ni kasnije, nije bilo tako dominantne momčadi. Od 1950. Mađari nisu izgubili niti jednu utakmicu, a do finala SP-a u Švicarskoj taj je niz neporaženosti dosegao brojku od 33 susreta. Mađarska je bila prva reprezentacija na svijetu koja je dobila Englesku na njenom terenu. U studenom 1953. na Wembleyu su pobijedili Englesku 6:3.
Na SP 1954. Mađari su bili u skupini sa Zapadnom Njemačkom, Turskom i Južnom Korejom. Prvo su slistili Koreance sa 9:0, a potom i Nijemce sa 8:3. No, Njemačka je u tom susretu igrala bez svojih najboljih igrača. Bila je to taktička varka njemačkog izbornika Seppa Herbergera, koja se kasnije pokazala izuzetno uspješnom. Mađari su u četvrtfinalu pobijedili Brazil 4:2, a u polufinalu Urugvaj, također sa 4:2.
Nijemci su skupinu prošli nakon razigravanja sa Turskom, koju su pobijedili 7:2. U četvrtfinalu su Nijemci dobili Jugoslaviju 2:0, a u polufinalu su razbili Austriju sa 6:1.
Unatoč uvjerljivoj predstavi u polufinalu, nitko nije vjerovao da Nijemci u finalu mogu dobiti Mađare. Nitko, osim Seppa Herbergera, koji se je za utakmicu života pripremao sedam mjeseci. Herberger prvi puta uživo gledao Mađare u studenome 1953. na Wembleyu, kada je "laka konjica" zgazila Engleze sa 6:3. Od tada pa do finala u Bernu budio se i lijegao samo s jednom mišlju: Kako pobijediti Mađare?
Uoči finala u Bernu na Wankdorf stadionu, na koji se naguralo 60.000 ljudi, Herberger je imao još jednu želju - da na dan utakmice pada kiša. Želja mu se ispunila, pa je mogao upotrijebiti tajno oružje. Naime, o kopačkama njemačkih nogometaša brinuo se legendarni Adi Dasler (osnivač Adidasa), koji je jedini imao spremne dugačke krampone u slučaju da teren bude mokar.
Finalna utakmica počela je kao što su mnogi i predviđali. Nakon samo osam minuta Mađari su golovima Puskasa (6) i Czibora (8) vodili sa 2:0. No, Nijemci su se vrlo brzo pribrali i u idućih deset minuta su uspjeli poravnati na 2:2, a strijelci su bili Morlock (10) i Helmut Rahn (18). Pobjednički pogodak za Nijemce zabio je Helmut Rahn u 84. minuti. Do kraja utakmice njemački je gol bio pod pravom opsadom, no izabranici Seppa Herbergera uspjeli su se obraniti i Njemačka je došla do svog prvog naslova svjetskog prvaka.
Najzaslužniji za "Čudo iz Berna" je njemački izbornik Sepp Herberger (1897.-1977.). Njemački strateg rođen je u Mannheimu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata dvije je godine proveo u vojsci, a nakon povratka iz rata igrao je za Waldhof. Kad mu je bilo 30 godina odlučio se je posvetiti trenerskom poslu, te je upisao Fakultet za fizičku kulturu u Berlinu. Njegov diplomski rad bio je posvećen nogometu, odnosno kako dostići vrhunac forme u odlučujućim utakmicama.
Na izborničku klupu Njemačke Herberger je prvi puta sjeo nakon OI 1936. Bio je vrlo ambiciozan i vjerovao je da će Nijemci već na SP 1938. dogurati daleko. No, nakon aneksije Austrije, politički vrh ga je prisilio da u reprezentaciju uvrsti i određen broj austrijskih nogometaša. Herberger nije imao izbora i zbog političkog pritiska razbila se njegova koncepcija. Njemačka je na SP 1938. ispala u prvom krugu, a ubrzo je počeo Drugi svjetski rat.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata malo tko je u razrušenoj Njemačkoj razmišljao o nogometu. Herberger je 1950. pod drugi puta postao izbornik reprezentacije. Pred sobom je imao jasan cilj, osvojiti naslov svjetskog prvaka. To mu je i uspjelo na današnji dan prije 52 godine, kada se dogodilo "Čudo iz Berna".