Više od 90 posto obalne flore i faune nestalo je u posljednjih 2,500 godina, a onečišćenje koje je utjecalo na kvalitetu voda prisutno je gotovo posvuda. Znanstvenici devet stručnih centara iz SAD-a, Kanade, Australije i Paname proveli su istraživanje o promjenama nastalim na 12 estuarijskih i obalnih područja Europe, Sjeverne Amerike i Australije od rimskog doba do danas.
Pritom su koristili arheološke, povijesne i ekološke podatke nastojeći proučiti koliki je bio utjecaj čovjeka na promjene na obalama i ušćima rijeka u posljednja dva i pol tisućljeća.
Ustanovili su da je smanjenje prirodnih resursa počelo još u rimsko doba te se znatno ubrzalo u srednjem vijeku i uoči europskog naseljavanja Sjeverne Amerike i Australije. Najveće uništenje i propadanje prirodnih resursa zabilježeno je u razdoblju od 1900. do 2000. u doba kada je došlo do naglog povećanja broja stanovnika na zemlji i naglog razvoja industrije.
Najprije su posljedice osjetili sisavci, ptice i reptili, koje su ljudi počeli uništavati zbog hrane, ulja ili luksuza, poput krzna, kože ili izrađivanja predmeta od slonovače. Flora je nestajala sličnom brzinom. 67 posto močvara, 65 posto morske flore i 48 posto preostale vodene vegetacije nestalo je zbog bolesti ili izravnog uništenja i eksploatiranja.
"Ne smijemo zaboraviti da su ušća rijeka i priobalje važni za našu ekonomiju, a istodobno su nam i zaštita od prirodnih katastrofa", rekao je voditelj istraživanja Heike Lotze sa Sveučilišta Dalhouisie u kanadskom Halifaxu. "U usporedbi s oceanskim ekosustavima poput koraljnih grebena, drugi ekosustavi nisu uspjeli privući toliko pozornosti i većina ih je jednostavno nestala, a mi smo, nažalost prihvatili njihov postupni nestanak", kazao je Lotze.
Znanstvenici sa žaljenjem konstatiraju da su njihovi napori tijekom 20. stoljeća doveli do djelomične obnove oko 12 posto životinjskih i biljnih vrsta. Izvukli su se tuljani, neke vrste ptica, aligatori i vidre, ali su kitovi, velike oceanske kornjače i neke vrste morskih krava na rubu istrebljenja.