Goli otok bio je za vrijeme bivše Jugoslavije "zatvorenički otok" i najpoznatije robijalište za političke zatvorenike, naročito nakon donošenja Rezolucije Informbiroa godine 1948. te za protivnike jugo komunističkog režima.
Služeći svetu misu za sve stradalnike na Golom otoku, metropolit i nadbiskup riječki, Ivan Devčić, u propovijedi je, uz ostalo, rekao kako se "i ovdje (na Golom otoku), kao i u Senju, susrećemo s prošlošću - ali drugačijom - jer je obilježena ne stvaralaštvom, nego patnjom, ne dobrim, nego zlom".
"Ali i takva se naš prošlost također obilježava. Ona je također dio nas. Prema njoj smo također obvezni. Tko bi se u tom pogledu drukčije ponašao, postupao bi poput čovjeka koji u svojoj obiteljskoj genezi vidi i prihvaća samo ono što je bilo dobro, a pred svim ostalim zatvara oči i pravi se kao da to nije dio njega. Uvijek su i u pojedinačnom i u narodnom pamćenju postojale takve tendencije, ali generacijska solidarnost nas obvezuje da im se suprotstavimo", istaknuo je u propovijedi riječki nadbiskup Devčić.
Govoreći, nakon mise, okupljenim svećenicima o značaju Senjskog sjemeništa, gospićko-senjski biskup mons. Mile Bigović podsjetio je kako je ono više od 100 godina bilo jedina visokoškolska teološka ustanova na područje današnje Riječke metropolije, Istre, Hrvatskog primorja i Like.
Također mons Bogović odbacio je bilo kakve špekulacije o tome zašto je u sklopu svečanosti 200. obljetnice osnutka Senjskoga sjemeništa i Filozofsko-teološkog učilišta te proslave Svećeničkog dana Riječke metropolije posjećen Goli otok.
"Došli smo ovdje da posjetimo mjesto strave i užasa, i ne mislimo slati s ovoga mjesta poruke, niti osuđivati i napadati tko je i koliko kriv za ovo mjesto gdje je bilo mnogo patnje i užasa. Tu nevinu patnju želimo ugraditi u križ Gospodinov, želimo je ugraditi u naš svehrvatski projekt hrvatskih mučenika - crkvu u Udbini", naglasio je ličko-senjski nadbiskup Bogović.
Zajedno sa svećenicima riječke metropolije koji su danas posjetili Goli otok, bio je i jedan od bivših logoraša, Božidar Ćuk iz Krašića. On je pričao o svojim uzničkim iskustvima na Golom otoku, gdje je izdržao 5,5 godina robije na koju ga je jugokomuistički režim osudio samo zato što je ispisao parolu na krašićkoj crkvi "Živjela Hrvatska". Božidar Ćuk kaznu je izdržavao od 1983. do 1988. godine.