FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

Vijeće za normu raspravljalo o pitanjima leksičke norme

ZAGREB, 19. lipnja 2006. (Hina) - Neprihvatljivi su rječnici hrvatskoga jezika s kojima se ne može čitati Šenou ili Mažuranića u izvornom jezičnom liku, a treba voditi računa i o Gunduliću i Držiću, pa i o Maruliću, da se spomenu samo najveći, smatra akademik Radoslav Katičić.
ZAGREB, 19. lipnja 2006. (Hina) - Neprihvatljivi su rječnici hrvatskoga jezika s kojima se ne može čitati Šenou ili Mažuranića u izvornom jezičnom liku, a treba voditi računa i o Gunduliću i Držiću, pa i o Maruliću, da se spomenu samo najveći, smatra akademik Radoslav Katičić.

Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske na svojoj dvanaestoj sjednici, kako je priopćeno, razgovaralo je o "Temeljnim pitanjima leksičke norme".

Po riječima Radoslava Katičića, predsjednika Vijeća, ako je pravopis najstrože normirano područje standardnoga jezika, nasuprot tomu rječnik mu je najlabavije normiran.

"Tako riječi 'postelja' i 'postol/postola' bez dvojbe pripadaju hrvatskomu standardnomu jeziku, kako god su bile u nemilosti lektora i jezičnih savjetnika", istiknuo je, podsjetivši kako su se kao neutralne isticale samo riječi "krevet" i "cipela".

Kako je labav taj položaj, dojmljivo sam doživio 1995. u Istri, gdje je u hotelskim prospektima bilo govora o "dvoposteljnim" i "troposteljnim sobama", rekao je, napomenuvši kako je "iz dubine istarskoga autentičnog odnosa prema hrvatskomu jeziku zadobila tu 'postelja' status riječi prikladne za neutralnu, tehničku porabu. A meni se to u tom ozračju učinilo ne samo prihvatljivim, nego i prirodnim", dometnuo je.

Drži kako o takvoj naravi statusa standardnosti i neutralnosti, o živoj prisutnosti sve punine hrvatskoga književnog jezika u tome, valja našim lektorima, piscima jezičnih priručnika i osobito leksikografima povesti računa.

"Trebat će napustiti isključivu orijentaciju prema rječniku kulturne sfere obilježene planinskim stočarstvom, orijentaciju koja sve do danas prepoznatljivo obilikuje strukovne predodžbe o našoj leksičkoj normi, i prihvatiti leksičko bogatstvo drugih hrvatskih kulturnih ambijenata, kao što su jadranski, panonski i podalpski", tvrdi.

Napominje kao što je uz "krevet" već stala "postelja", tako neka i uz "pramac" stane "prova", uz "ulica" neka stane "šor", uz "drug" neka stane "pajdaš", svako na onom mjestu i u onom svojstvu i statusu koji zadobije jer ne će sve zadobiti jednaki status.

Podsjeća kako se Vatroslav Jagić, pišući prikaz Broz-Ivekovićeva rječnika, zaprepastio i zazvonio na uzbunu kada je utvrdio koliko u tom rječniku nedostaje riječi iz djela Mažuranića, Šenoe i Pavlinovića. No ondašnja hrvatska jezikoslovna škola potpuno se oglušila na to. Tragovi takva stava još su živo prisutni u shvaćanjima današnjih naših jezikoslovaca o leksičkoj normi, pa i u uputama što o tome dobivaju urednici i lektori, tvrdi Katičić.

Tu je potreban odlučan zaokret. Ne mogu ti pisci ostati u sjeni kada se određuje leksička norma hrvatskoga standardnog jezika. Tu će biti potrebno nastaviti tamo gdje je Jagić zaorao brazdu, ustvrdio je.

Mile Mamić podržao je da se njeguje poraba riječi "oganj" ili "dažd", a pokrenuo je i pitanje da se i drugima omogući, kao što se omogućuje Dubrovčanima, da u standardnoj porabi zadrže lokalnu sklonidbu hipokoristika.

Ivo Pranjković smatra da se ne valja pozivati na pisce kada se govori o standardu jer oni u svojoj jezičnoj porabi imaju punu slobodu. Sve riječi navedene u primjerima pripadaju hrvatskomu standardnom jeziku, ali im je status različit, kao na primjer "postelja" i "šor", dodao je.

Dunja Brozović Rončević smatra kako je piscima, pa i starijima, i te kako mjesto u raspravi o leksičkoj normi. Branka Tafra je istaknula da leksička norma doista postoji i potaknula da se tim pitanjima posveti veća pozornost i porazmisli o tome što bi u suvremenom jeziku bila leksička norma.

Joško Božanić istaknuo je kako treba promijeniti odnos prema rječniku jadranskoga kulturnog kruga koji se do sada normativno otklanjao zbog svojega podrijetla, velikim dijelom romanskoga, a zapravo je to neotuđiva hrvatska jezična i kulturna baština. Tomislav Ladan je napomenuo da izdanja Leksikografskog zavoda pomno vode računa o mediteranizmima.

Mislav Ježić je upozorio na potrebu da se u rječniku standardnoga jezika obilježuje status riječi koje se ne rabe neutralno, nego stilistički obilježeno, i da se razradi sustav njihova razvrstavanja i obilježavanja. Taj sustav ne smije zabranjivati riječi iz starije književnosti kao "zastarjele", ni riječi iz dijalekata kao "provincijalne". Ne smije se dopuštati da jezično bogatstvo umre, smatra Ježić, navodi se, uz ino, u priopćenju sa sjednice Vijeća, održane 14. lipnja.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙