Taj klub je osnovan 1956. na sastanku 19 zemalja-vjerovnika Argentine a u svojoj 50-godišnjoj povijesti sklopio je oko 400 kreditnih aranžmana ukupne vrijednosti oko 500 milijardi dolara.
Među članicama su - uz iznimku Australiju iz južne hemisfere - uglavnom zemlje iz sjeverne hemisfere, i to Austrija, Belgija, Kanada, Danska, Španjolska, Finska, Irska, Italija, Norveška, Nizozemska, Velika Britanija, Rusija i Švedska.
Danas se te zemlje suočavaju s novim izazovima poput jačanja utjecaja zemalja u razvoju te trenda otpisa dugova najsiromašnijim zemljama. Umjesto da traži zajam od Pariškog kluba, sve veći broj zemalja okreće se novim gospodarskim silama poput Brazila i Kine, koje su spremne otvoriti im svoje lisnice.
S druge pak strane nove bogate zemlje otplaćuju svoje dugove. Primjer su Alžir i Rusija koji zahvaljujući rastu cijena nafte nedavno prije roka otplatili dio svog duga Pariškom klubu, lišavajući kreditore kamata.
Novo razdoblje otvorilo je pitanja o svrsi postojanja kluba, konstatirao je Jerome Sgard, istraživač Centra za studije o budućnosti i međunarodne informacije (CEPII).
Budući da u načelu krize više nisu tako brojne a smanjio se i broj zaduženih zemalja, kreditori iz Pariškog kluba gube dio po dio svog područja djelovanja, zaključuje Sgard.
"Kada shvatite da možete biti ukinuti, potrudite se biti korisni", dodaje Xavier Mosca, ravnatelj francuske državne riznice i aktualni predsjednik Pariškog kluba, tvrdeći da njegova misija u ulozi partnera Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i jamca transparentnosti i poštenog tretmana kada su u pitanju dugovi još nije završena.