Izložbu, priređenu u povodu prve obljetnice djelovanja Hrvatskoga rodoslovnog društva "Pavla Rittera Vitezovića", otvorio je akademik Petar Strčić, a obuhvaća građu o rodoslovlju iz zaštićenih fondova knjižnica grada Zagreba te iz zbirka rijetkih i starih knjiga i rukopisa. Dio knjiga na izložbi je posudilo i Društvo "Pavla Rittera Vitezovića".
Autor izložbe je povjesničar Marko Rimac, pripadnik mlađeg naraštaja povjesničara koji se bave rodoslovljem.
Po riječima predsjednika Hrvatskoga rodoslovnog društva "Pavla Rittera Vitezovića" Mladena Pavera, u izlošcima su podjednako zastupljeni svi hrvatski krajevi, odnosno prikazana je genealogija i rodoslovlje znamenitih hrvatskih velikaških obitelji poput Frankopana, Šubića, Ratkaya i drugih.
Otvarajući izložbu, akademik Petar Strčić istaknuo je kako su genealogija, heraldika i numizmatika danas ponovno zanimljive mladim naraštajima koji žele istražiti svoje podrijetlo, osobito svoja genealoška stabla. U našoj povijesti, kazao je, najpoznatiji su istraživači tih područja Pavao Ritter Vitezović, Bartol Zmajić i Nikola Mandić.
Naglasio je kako su rodoslovlje i genealogija i te kako važni i u odnosu na pitanja nacionalnog identiteta. Strčić je ustvrdio kako su pomoćne povijesne znanosti pokazale kako je većina hrvatskog stanovništva u Istri i Dalmaciji izgubila vlastita prezimena zahvaljujući političkim prilikama kao što su bili iredentizam, fašizam... Akademik Strčić je osobito istaknuo kako danas vlada i veliko zanimanje hrvatskih iseljenika za vlastita prezimena i za podrijetlo.
Nakon otvorenja izložbe akademik Petar Šimunović održao je predavanje o hrvatskim prezimenima, uz ostalo istaknuvši da nas prezimena prate od zipke do groba i na grobnoj ploči svjedoče o krvnoj vezi s našim predcima. Rekao je kako je prva značajka prezimena da su stalna, da mi ne utječemo na njihov izbor i sve što ljudi znaju o nama znaju preko naših prezimena. Druga im je značajka da su nasljedna, čuvaju naše korijene, a često svojim likom odaju jezičnu i nacionalnu pripadnost. Po njegovim riječima treća je značajka prezimena da su nepromjenjiva i nezamjenjiva.
Šimunović je istaknuo da poruka koju dajemo prezimenima mora biti jasna i jednoznačna te da je razvoj društva potaknuo i razvoj prezimena. Podsjetio je da je u početku bilo dovoljno samo osobno ime, pa je tako naveo zapisana prva imena opata, knezova i kraljeva koje danas ne znamo po prezimenima, nego po imenima.
Ustvrdio je da se prezimena u nas javljaju vrlo kasno, od 11. stoljeća, te da su Hrvati prvi slavenski narodi koji su dobili svoja prezimena.