Poziva na veću brigu i osjetljivost za život od začeća do smrti jer je kako napominje "život danas na razne načine pod stalnom prijetnjom, obescjenjivan i uništavan".
"Suprotstavljati se pobačaju i eutanaziji znači liječiti društvenu ranu", napominje dodajući kako su u ozračju društva koje je "zaglušeno orkestriranim odvlačenjem pozornosti od bitnoga i vjernici pod prijetnjom otuđenja koje ne dopušta otvorenost za molitvu".
Molitva treba imati povlašteno mjesto u svakodnevnom životu, ističe Bozanić dodavši kako ona usmjerava i daje identitet. "Nema društvene obnove, nema obnove hrvatskoga društva koja ne polazi od molitve", ističe Bozanić.
Podsjeća kako se često na društvenom polju rabi kršćanski rječnik, i kad je to primjereno i kad on postaje protugovorom. "Poziva se na kršćansku baštinu i gaji folklorni izraz, ali osobni život krštenih i njihova vjera kao da nemaju dodirnica. Cijeli život želimo prožeti Bogom, a Crkva želi Boga unijeti u obitelji, škole, na radna mjesta, kulturu, znanost i umjetnost, u gospodarstvo, politiku, zdravstvo, medije i šport".
Ne smijemo, dodaje, šutjeti o teškim povrjedama ljubavi koje se očituju u bezbožnu življenju, narušavanju stvoriteljskoga sklada obezvrjeđivanjem života od začeća do naravne smrti, iskorištavanje drugoga, nebrigom za siromašne i potlačene, zloporabom političke i gospodarske službe, pokvarenošću, korupcijom, medijskim nepoštivanjem istine i ljudskoga dostojanstva.
Smatra kako unatoč tomu što kao vjernici "nastojimo ostvarivati velika i važna djela" to u javnosti često nije priznato niti predstavljeno na objektivan način.
"Uza svu svoju nesavršenost vjernici daju dušu našemu hrvatskom društvu", napomenuo je Bozanić dodavši kako se "pogreške, s kojima se i sami trebamo neprestano i ozbiljno suočavati, preuveličavaju i ističu, a uspjesi umanjuju, previđaju ili zataškavaju".
Podsjetio je kao se Crkvu s puno strana prisiljava na prilagodbu društvenim i pomodarskim gibanjima.
Bozanić je poručio kako su kršćani pozvani hrabro i zauzeto se umiješati u svjetska zbivanja tamo gdje nedostaje ljubavi, gdje se napušta pomirba, zanemaruju vrijednosti, gdje se na složena i duboka pitanja daju površni odgovori, gdje su ugroženi stvoreni svijet i osobito čovjek, gdje ljudi postaju prijetnjom jedni drugima.
Kad je Crkva spremna služiti onako kako je to Krist činio postaje blagoslovom za kršćanstvo i ljude u hrvatskoj domovini, istaknuo je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u Uskrsnom pismu koje je Ured zagrebačkoga nadbiskupa za odnose s javnošću dostavio Hini.