Vođa bjeloruske oporbe Aleksandar Milinkevič pozvao je u petak svoje pristaše da se u subotu okupe u središtu Minska unatoč tomu što je specijalna policija u zoru evakuirala Oktobarski trg uhitivši 200 prosvjednika, no analitičari, čije je ocjene prikupila francuska agencija France presse ukazuju na brojne slabosti bjeloruske oporbe.
"Okupit ćemo se drugdje, ne znam još gdje", rekao je Milinkevič novinarima na pitanje što će učiniti ako Oktobarski trg - odakle su snage reda uklonile njegove pristaše u petak u zoru - bude blokiran.
Subotnji skup neće biti politički već će se slaviti Dan neovisnosti iz 1918., kada je proglašena Narodna Republika Bjelorusija, rekao je.
Bjelorusija će teško ponoviti uspjeh Narančaste revolucije gdje je oporba danonoćnim prosvjedima uspjela smijeniti proruskog kandidata jer "stvari se ovdje jako razlikuju i ovdje je režim mnogo tvrđi, on neće oklijevati uporabiti silu ako se prosvjed nastavi", rekao je bjeloruski politolog Valerij Karbalevič nekoliko dana prije jutrošnje intervencije specijalaca.
Režim ukrajinskog predsjednika Leonida Kučme u čije je vrijeme provedena Narančasta revolucija, bio je jedan od najliberalnijih na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza, zajedno s Gruzijom, koja je Revoluciju ruža provela 2003., podsjetio je Karbalevič.
"U Ukrajini je postojala i oporba u parlamentu", a u Bjelorusiji je nema, ističe politolog.
Ukrajina je imala i neovisnu televiziju Kanal 5 koja je otvorila prostor oporbi te izravno prenosila događaje u Kijevu, a u Bjelorusiji "to ne postoji", nedavno je priznao sam Milinkevič.
Sve neovisne tiskovine su ugašene, a tri kanala javne televizije šire intenzivnu propagandu vladajućih optužujući oporbu za manjak domoljublja i prodaju za Judine škude.
Televizija ismijava prosvjednike kao razularenu gomilu pivopija i besperspektivaca te plaši javnost strahovima od destabilizacije zemlje, ističu analitičari.
"Ukrajina je imala oligarhe (bogate poslovne ljude) kojima je u interesu bila promjena vlasti. U Bjelorusiji toga nema", rekao je Andrej Okara s ruskog Instituta za političke studije.
U Ukrajini su dvojica Viktora (prozapadni Juščenko i proruski Janukovič) prikupila podjednak broj glasova, a u Bjelorusiji je biračko tijelo još snažno naklonjeno Lukašenkovoj čvrstoj ruci.
"U Ukrajini 2004. većina je težila promjeni. Kučmin je režim bio potrošen i slab. U Bjelorusiji, režim je snažan i više od polovice stanovništva podupire Lukašenka", primjećuje ukrajinski politolog Volodimir Fesenko.
Oporba odbacuje točnost takvih podataka, tvrdeći da je to puki mit, no ankete Instituta Necepi, koji je zatvoren ali još radi u tajnosti, pokazale su u veljači da 59 posto birača kani glasati za Lukašenka a tek 16,5 posto za Milinkeviča.