Prema prvotnim zamislima predsjednika Georgea W. Busha do sada je Irak već trebao postati miroljubiva, stabilna demokracija i primjer autoritarnim režimima na Bliskom istoku. Ništa od toga se još nije ostvarilo.
Tri godine nakon početka rata u Iraku 20. ožujka 2003., zemlja je i dalje obuzeta pobunom, nestabilna i nesigurna, a sektaško nasilje između šijita i sunita nakon razaranja šijitske Zlatne džamije u Samarri pobuđuje strahovanja od građanskog rata.
Pozitivni znaci su usvajanja ustava, uspješni parlamentarni izbori i prvo okupljane parlamenta izabranog u prosincu, ali političari ne uspijevaju uspostaviti vladu nacionalnog jedinstva koja bi trebala obraniti zemlju od padanja u građanski rat.
Umjesto ugledanja na Irak susjedi na Bliskom istoku strahuju da se sve dublji etnički sukob ne prelije preko iračkih granica.
Strane snage su i dalje u Iraku. Umjesto da otpočne povlačenje barem dijela od oko 130.000 američkih vojnika Pentagon je najavio kako će u Irak zbog jačanja nasilja uputiti dodatnih 700 vojnika.
Na treću obljetnicu predsjednik Bush je opet prinuđen pokušati potaknuti potporu američke javnosti za ovaj skupi poduhvat. Serija govora započeta ovoga tjedna nastoji suzbiti sve dublje sumnje Amerikanaca u smisao i konačni ishod napora započetog munjevitim uspjehom protiv snaga Sadama Huseina.
Najnovija anketa USA Today/CNN/Gallup utvrdila je da 57 posto Amerikanaca smatra kako je rat u Iraku bio pogreška, a 60 posto misli kako se napori na uspostavi demokracije i stabilnosti u toj zemlji odvijaju loše. Rekordnih 67 posto misli da Bush nema jasan plan za sređivanje stanja u Iraku.
Slabljenje potpore ratu glavni je uzrok pada podrške Bushu koja je opala na rekordno niskih 36 posto. Američki predsjednik prinuđen je stalno isticati potrebu da SAD ne popusti u sukobu koji već traje dulje i staje više nego što je većina Amerikanaca mogla zamisliti kada je započeo.
U ratu u Iraku već je poginulo više od 2.300 američkih vojnika, a kongresni ured za proračun procjenjuje da bi njegova cijena mogla uskoro preći 500 milijardi dolara.
Anketa koju je washingtonski institut Vijeće za vanjskopolitička pitanja proveo među stručnjacima, novinarima i vojnim specijalistima pokazala je opće uvjerenje da Sjedinjene Države gube rat u Iraku, ali da rat još nije izgubljen. Ako hoće uspjeti, Washington treba pojačati inicijative od reforme iračke policije do gospodarske obnove zemlje, smatraju anketirani.
Američki analitičari i javnost već sada smatraju da će Bush ostati zapamćen i ocjenjivan u povijesti po odluci da preventivno napadne Irak i po dugoročnim posljedicama ovog prvog američkog rata u 21. stoljeću koji je okupirao Bushovo predsjedništvo.
Bushovi saveznici uspoređuju ga s američkim predsjednikom Harryjem Trumanom, nepopularnim tijekom većeg dijela njegova predsjedništva, ali kasnije visoko cijenjenim. Njegovi kritičari ga radije uspoređuju s Lyndonom Johnsonom, koji je bio iz Teksasa kao i Bush, čije je predsjedništvo "progutao" rat u Vijetnamu.