Svjedočeći na suđenju generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu optuženima za ratni zločin u toj oslobodilačkoj akciji, Markač je rekao da je teško primio spoznaju da je Bobetko zapovijedanje prebacivao na Ademija.
Podatak da će, umjesto Bobetka, Ademi zapovijedati akcijom u kojoj se specijalna policija trebala spustiti s Velebita i spojiti s HV-om, bila mu je, kaže, nepoznata do pred sam početak oslobađanja Medačkog džepa.
Tom su odlukom, kazao je, iznenađeni bili i njegov zamjenik Željko Sačić te bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova Željko Tomljenović, koji je u Liku došao potpisati zapovjed po kojoj je specijalna policija djelovala u toj akciji.
Za razliku od Ademija koji je zapovijedao specijalnim i vojnim jedinicama Markač nije kontaktirao s tadašnjim pukovnikom Norcem, za kojega je od svog zamjenika doznao da je postavljen za zapovjednika izdvojene formacije pod nazivom 'Sektor 1'. Dodao je da Norac specijalnoj policiji nije izdao niti jednu zapovijed, osim što je u jednom slučaju preko koordinatora zamolio za pomoć domobranskim postrojbama u selu Strunići.
Norac je, kazao je Markač, kontaktirao isključivo s Ademijem, no o odnosu dvojice optuženih nije želio govoriti.
U iscrpnom iskazu Markač je opisivao djelovanje specijalne policije od vremena kada je 1992. po odluci ministra Jarnjaka zauzela položaje na Velebitu, do spajanja s HV-om prije akcije oslobađanja Medačkog džepa. Njegove su postrojbe u okršajima s 'diverzantsko-terorističkim' grupama pretrpjele gubitke na 1.600 metara nadmorske visine, na što specijalni policajci do tada nisu bili naučeni. Ipak, od običnih su se vojnika razlikovali po tome što je svaki imao policijsku diplomu i bio pripremljen za razne zadaće, među kojima je i postupanje sa zarobljenicima. Kazao je da su 'specijalci' bili upoznati i s odredbama ženevskih konvencija te da nikada nisu učinili ništa što bi s njima bilo u suprotnosti.