"Neupitno je da bi svi koji čekaju suđenje za ratne zločine, nakon podizanja optužnice, trebali biti u pritvoru. No u uvjetima neujednačene sudske prakse, rijetki optuženici koji su pritvoreni opravdano ukazuju na nejednakosti", kazao je danas član Izvršnog odbora HHO-a Veljko Miljević.
Kao primjer je naveo slučaj nezavisnog saborskog zastupnika Branimira Glavaša, pritvorenog i prije podizanja optužnice te generala Rahima Ademija koji se i na glavnoj raspravi, za gotovo ista kaznena djela, brani sa slobode.
Problem u sudskoj praksi Miljević vidi u nedorečenosti odredbe Zakona o kaznenom postupku koja određuje da se pritvor može odrediti i zbog "posebno teških okolnosti kaznenog djela".
Potrebno je pojasniti što se točno pod tom sintagmom podrazumijeva te naznačiti određuje li ona obligatorno ili fakultativno određivanje pritvora, kazao je Miljević. Dodao je da Hrvatskoj i Europska unija predbacuje različite kriterije u primjeni zakonskih odredaba.
Miljević smatra da je odredba o pritvoru zbog teških okolnosti zločina u suprotnosti s Europskom konvencijom o ljudskim pravima, koja je prema hrvatskom Ustavu, iznad domaćih zakona. Prema odredbama Konvencije nekoga se može pritvoriti samo kako bi se otklonila opasnost od bijega i ponavljanja zločina te omogućilo privođenje sudbenim vlastima.
I hrvatski Ustav pritvor opisuje kao najtežu mjeru oduzimanja slobode namijenjenu isključivo omogućavanju provođenja kaznenog postupka, zbog čega ga nikako ne treba doživljavati kao kaznu, kazao je Miljević.
Podsjetio je da su taj stav u svojim izvješćima zauzeli i pučki pravobranitelj te ustavni suci u nekoliko presuda.