Gudelj bi u Hrvatsku trebao doputovati zrakoplovom u pratnji policajaca zagrebačkog Ureda Interpola, nakon čega će biti prebačen u Osijek, gdje će čekati ponovno suđenje.
Osim potvrde da je postupak izručenja u tijeku, u ministarstvima pravosuđa, unutarnjih i vanjskih poslova poslova te Državnom odvjetništvu nisu željeli otkriti kada će Gudelj doći u Hrvatsku, no iz više izvora u pravosuđu koji nisu željeli biti imenovani doznaje se kako se izručenje očekuje ovoga vikenda.
Gudelj je uhićen u Sydneyu u rujnu prošle godine na temelju hrvatskog zahtjeva za izručenjem. U siječnju ove godine sam je pristao na izručenje, no to je trebala odobriti i australska vlada.
Hrvatsko Ministarstvo pravosuđa prije nekoliko je dana dobilo obavijest australskih vlasti da je izručenje odobreno, nakon čega je MUP uputio svoju ekipu za privođenje.
Gudelj bi po dolasku trebao biti prebačen u Osijek.
I predsjednik tamošnjeg Županijskog suda Ninoslav Ljubojević potvrdio je da je postupak izručenja u tijeku, no kaže da ne zna kada će Gudelj stići u Hrvatsku. Dodao je da je za taj slučaj zadužen sudac Damir Krahulec.
U osječkom Županijskom državnom odvjetništvu također znaju za skori dolazak Gudelja protiv kojega je, kažu, na snazi "stara optužnica" koja ga tereti za ubojstva Reihl-Kira, Gorana Zobundžije i Milana Kneževića te pokušaj ubojstva predsjednika Mjesne zajednice Tenja Mirka Tubića, početkom srpnja 1991. na cesti Osijeka-Tenja.
Jadranka Reihl-Kir, supruga ubijenog policijskog načelnika smatra da se novo suđenje ne bi smjelo održati u Osijeku jer je u prijašnjim postupcima taj sud odbio pozvati ključne svjedoke koji bi moguće otkrili i nalogodavca zločina. "Nisu željeli pozvati niti jednog svjedoka kojeg je predložio moj pravni zastupnik, pa niti jedinog preživjelog Mirka Tubića koji je bio spreman svjedočiti, ali je u međuvremenu, nažalost, umro", kaže Kirova udovica. Ona smatra da je ubojstvo njenog supruga i ostalih bio ratni zločin, a ne teško ubojstvo, pa bi i tužiteljstvo, kaže, trebalo izmijeniti optužnicu.
Gudelj do sada nije poricao da je pucao na vozilo načelnika policije, no tvrdi da je to bio nesretan slučaj i da nije bilo naručeno ubojstvo te da je tog dana primio vijest da su mu ubili oca i silovali majku u rodnoj Tenji.
Zbog trostrukog ubojstva i pokušaja ubojstva 1994. je osuđen na 20 godina zatvora. Sud je utvrdio da je na automobil, kojim je načelnik osječke policije išao na pregovore o uklanjanju barikada i normalizaciji odnosa s pobunjenim Srbima, ispalio 30 metaka iz kalašnjikova. Presuda je izrečena u Gudeljeovoj odsutnosti jer je nedugo nakon masakra pobjegao iz Hrvatske.
Njemačka policija ga hvata i izručuje 1996., a Vrhovni sud ukida prvostupanjsku presudu i predmet vraća osječkom sudu. No, u svibnju 1997. Vrhovni sud obustavlja kazneni postupak i na Gudelja primjenjuje Zakon o općem oprostu. Kao opravdanje te odluke navodi da su ubojstva bila izravno povezana s ratnom situacijom, odnosno da ih je Gudelj počinio kao pripadnik pričuvnog sastava policije, osiguravajući policijski punkt prema Tenji.
Gudelj po izlasku na slobodu odlazi u Australiju, supruga ubijenog Reihl-Kira u lipnju 1997. podnosi ustavnu tužbu, a državni odvjetnik zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv odluke o amnestiji.
Tri godine kasnije Vrhovni sud utvrđuje da nije bilo zakonskih uvjeta za pomilovanje i da se ubojstva ne mogu povezati s agresijom, oružanom pobunom ili sukobom. No, to je samo deklarativno utvrđeno jer Sud nije mogao utjecati na svoje ranije pravomoćno rješenje.
Ustavni sud u ožujku 2001. usvaja tužbu Jadranke Reihl-Kir i ukida odluku o pomilovanju, a slučaj vraća u Osijek na ponovno suđenje.
U čestim medijskim istupima Jadranka Reihl-Kir je za ubojstvo svog supruga krivila Branimira Glavaša, a Račanovu i Sanaderovu Vladu za pomanjkanje političke volje da se taj slučaj riječi. Glavaš je u više navrata odbacio bilo kakvu povezanost s tim događajem.
Usporedo s kaznenim progonom Gudelja, supruga i kćer ubijenog Reihl-Kira u kolovozu 1994. pokreću sudski postupak za naknadu štete zbog duševnih boli. Zagrebački Općinski sud u travnju prošle godine donosi presudu prema kojoj je država dužna isplatiti za duševne boli 78.000 supruzi i 118.000 kuna kćeri. U obrazloženju presude navedeno je da je država pasivno odgovorna za ubojstvo Reihl-Kira kojega je ubio pripadnik pričuvnog sastava policije.