Međunarodnu konvenciji o suzbijanju čina nuklearnog terorizma potpisalo je 115 vlada, a ratificiralo njih 23 čime je dokument postao pravno valjan.
Svrha je Konvencije suzbijati tajne mreže kojima se potencijalni napadači koriste za dobavu ili posjedovanje nuklearnog oružja.
"Činovi nuklearnog terorizma mogu završiti najtežim posljedicama i mogu prijetiti međunarodnom miru i sigurnosti", stoji u tekstu.
Konvencija sadrži niz pravnih mehanizama u borbi protiv globalnog terorizma te nadopunjuje multilateralne sporazume o neširenju nuklearnog oružja.
Vlade država potpisnice obvezuju se goniti ili izručiti pojedince koji posjeduju radioaktivni materijal ili nuklearne naprave ili osobe koje prijete posjedovanjem takvog materijala.
Rusija je tekst Konvencije predložila 1998. godine nastojeći spriječiti da "nuklearni materijal" padne u ruke terorističkih skupina. Upravo su Rusija i neke republike bivšeg Sovjetskog Saveza nakon raspada te zajednice bile najčešće spominjane kao potencijalni izvori kupnje nuklearnog materijala na crnom tržištu.
I trenutku stupanja na snagu te međunarodne konvencije Rusija je jedina od pet svjetskih nuklearnih sila, stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a, koja je tekst ratificirala.
Uz ostale četiri stalne članice Vijeća sigurnosti, Francusku, Kinu, Sjedinjene Države i Veliku Britaniju, nuklearne sile su još i Indija, Izrael te Pakistan, a među tom trojkom jedino je Indija ratificirala tekst.
Konvenciju je prihvatila Opća skupština UN-a 2005. godine i to je prvi sporazum o borbi protiv terorizma završen nakon napada 11. rujna 2001. na Sjedinjene Države.