"Tadijine 'Sabrane pjesme' što smo ih objavili za njegov 100. rođendan i 'Sabrana pisma' koje smo mu darovali za njegov 101. rođendan - trajna su vrijednost hrvatske književnosti i kulture", ističe Žužul.
Napominje kako su njegovi dolasci u Školsku knjigu uvijek bili - blagdan. "Nedostajat će nam njegov osmijeh, razgovor s njim - o zajedničkim prijateljima, o književnosti, o putovanjima na kojima smo bili i na koje smo planirali otići, o njegovim knjigama, posebice o njegovim 'Srebrnim sviralama', koje su doživjele 20 izdanja u Školskoj knjizi", rekao je.
Žužul podsjeća kako se svakoj svojoj knjizi veselio s bujicom dječačke radosti, i ta neporeciva pjesnička veselost prelazila je na nas kao Božji dar.
"Otišao je veliki čovjek, majstor pjesničke riječi koji je zadužio hrvatsku kulturu, otišao je veliki Tadija. Izgubili smo prijatelja, izgubili smo našega Tadiju, s kojim smo imali čast raditi i prijateljevati gotovo pola stoljeća", kaže Žužul dodajući kako nitko nije vagao riječi s toliko pažnje te gradeći stih, svaku riječ učinio velikom.
"Te male riječi iz Tadijina su pera postajale velike, a njegove knjige neporecivi su biseri hrvatske kulture. Ništa za Tadiju nije bilo nevažno. Svim malim stvarima poklanjao je veliku pažnju. U susretu sa svima, i s mladima, i sa starima, zračio je posebnom vedrinom. Tadiju je Hrvatska voljela i nitko nije mogao donijeti takav pljusak radosti školama, djeci i učiteljima, akademicima, piscima, studentima. I tako više od osamdeset godina", izjavio je Žužul.