Pentekostni pokret u Hrvatskoj počeo je spontano u srijemskome mjestu Beška, među pijetističkim vjernicima Evangeličke i Reformirane crkve.
Tijekom molitve 1907. dvije su žene doživjele krštenje u Duhu Svetom. Nakon toga je sve više vjernika doživljavalo pentekostno iskustvo krštenja, a kako nisu bili prihvaćeni u svojoj crkvenoj zajednici počeli su se okupljati kao zajednica pentekostnih vjernika.
Sredinom tridesetih godina prošloga stoljeća ističu se pentekostne crkve u okolici Vinkovaca i Osijeka. U Vinkovcima je počeo izlaziti i prvi pentekostni mjesečnik "Put spasenja".
Tijekom Drugoga svjetskog rata djelovanje zajednice bilo je zabranjeno, a nakon rata pokret oživljava. Do 2007. utemeljeno je oko 70 lokalnih crkava, nekoliko izdavačkih kuća i časopisa, humanitarnih udruga Agape te Evanđeoski teološki fakultet.
Pentekostni pokret, uz manje slobodne crkve, čine tri denominacije - Evanđeoska pentekostna crkva, Crkva Božja i Kristova pentekostna crkva.
Pripadnici pentekostnog pokreta vjeruju, uče i drže da je Biblija Božja autoritativna objava te da je nepogrješiva i vrhovni autoritet u svim pitanjima vjere i življenja.