Scenografkinja predstave je Dinka Jeričević, kostimografkinja Irena Sušac, dramaturginja Sanja Ivić, a glazbu je skladao Davor Bobić.
U predstavi su igrali Zijad Gračić (Dugi Nos), Krunoslav Šarić (Dundo Maroje), Nikša Kušelj (Maro Marojev), Dušan Gojić (Bokčilo), Milan Pleština (Popiva), Mirta Zečević (Pera), Tomislav Krstanović (Đivo), Marija Kohn (Baba Perina), Livio Badurina (Laura), Ana Begić (Petrunjela), Žarko Potočnjak (Ugo Tudešak), Joško Ševo (Pomet Trpeza), Vedran Mlikota (Tripče), Ljubomir Kerekeš (Niko), Barbara Vicković, Ivana Boba i Dora Lipovčan (oštijerke) i drugi.
Ključni pojmovi za razumijevanje Držićeva djela nalaze se u prvom prologu Dunda Maroja koji izgovara Dugi Nos. On govori o dvije vrsti ljudi - ljudima nazbilj i ljudima nahvao.
Upravo je o takvima Držić razmišljao u svojim komedijama o čovječnima i zvjerima, mudrima i ludima, starima i mladima, govorio je o sreći i vrlini, o lošim i pohlepnim gospodarima i pametnim slugama, misleći pritom na dubrovačku aristokraciju kojoj se svojim djelima obraćao s pozornice, da bi u konačnici urotničkim činom - kad već literatura ništa nije promijenila u zbilji - pokušao tu istu aristokraciju smijeniti s vlasti.
U 20. stoljeću Marin Držić biva 'otkriven' kao jedan od najvećih komediografa na ovim prostorima i njegova djela postaju nezaobilazna te se izvode u brojnim kazalištima ne samo Hrvatske nego i Europe. Odlučujuću ulogu za tako široku popularnost ovoga pisca imalo je novo izdanje Držićevih djela u ediciji "Stari pisci hrvatski" koje je priredio Milan Rešetar 1930. Kazališna slava Držićeve komediografije, kako se ističe u programskoj knjižici, nesumnjivo pripada redatelju Marku Fotezu koji je scenski preradio komediju "Dundo Maroje" koja je u njegovoj režiji izvedena u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 1938. godine. Tijekom 50-ih godina nakon osnutka Zagrebačkog dramskog kazališta, redatelj Mladen Škiljan postavlja na pozornicu Dunda Maroja 1955. ali uz nadopunu Mihovila Kombola iz 1954. koja se koristi i u ovoj najnovijoj izvedbi besmrtne Držićeve komedije.
Publika je dugotrajnim pljeskom nagradila izvođače, a premijeri je nazočio i predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks.
Praizvedba Dunda Maroja bila je u veljači 1551. godine u Dubrovniku.