Godine 1834. lord Harry Brougham and Vaux došao je na zimovanje u Italiju, kao što je bio običaj u to doba, kako bi ondje potražio njegu za kćer Eleonore, vjerojatno oboljelu od tuberkuloze.
Prijelaz granice između Provanse i talijanske rivijere, tada smješten u razini rijeke Var, odbijen im je: epidemija kolere harala je tim područjem.
"Nezadovoljan, lord Brougham vratio se istim putem i zaustavio u jedinoj gostioni u Cannesu koji je brojio tri do četiri tisuće stanovnika, uglavnom ribara", pripovijeda Pierre Vouland, pomoćnik canneskog gradonačelnika, zaljubljenik u povijest.
Lokalna legenda tvrdi da se aristokrat odlučio zaustaviti ondje zbog "bouillabaissea" (gusta riblja juha) koji im je poslužio gostioničar.
U kolovozu 1835. kamen temeljac Vile Eleonore postavljen je na putu za Frejus. Rođena je "engleska četvrt". "Nekadašnji kraljičin ministar Brougham privukao je gospodu. Osnivač je modernog Cannesa", dodaje Vouland.
Iako su brojni Englezi pristizali ondje, nije manjkalo ni Rusa zahvaljujući priči o epidemiji kolere. Francuski konzul u Moskvi Eugene Tripet i supruga, bogata Aleksandra Feodorovna Skypitzine, tijekom putovanja u Italiju 1948. bili su primorani zaustaviti se u Cannesu. Čitav carski dvor uskoro se našao pod suncem Mediterana.
Okrunjene glave nagnale su na dolazak i brojne pisce i umjetnike. Jedan među njima, Stephen Liegeard, završio je u Cannesu djelo čiji sadržaj nije ostavio traga budućim pokoljenjima ali naslov je: "La Cote d'Azur" (Azurna obala).