Dvoje predsjedničkih kandidata, socijalistkinja Segolene Royal (ljevica) i konzervativac Nicolas Sarkozy (desnica), koji će se natjecati u drugome izbornom krugu, nude vrlo različite prijedloge za izlazak iz dvogodišnje krize europskog ustava, čemu je njihova domovina snažno pridonijela.
U Bruxellesu nije tajna da se Njemačka, Britanija i Europska komisija tiho uzdaju u pobjedu Sarkozyja s kojim kane utemeljiti snažan četverolist.
Još prošlog tjedna britanski poslovni dnevnik Financial Times (FT) otkrio je da su kancelarka Angela Merkel, njezin britanski kolega Tony Blair i predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso privatno razgovarali o ideji "strateškog partnerstva" sa Sarkozyjem.
I Gordon Brown, vjerojatni Blairov nasljednik, razgovarao je s Merkelovom i Barrosom, prenio je FT te citirao izvor blizak razgovorima "Brown je definitivno zainteresiran za ideju partnerstva s Merkel, Barrosom i Sarkozyjem".
Francuski političar, koji voli kada ga nazivaju "Sarkozy Amerikanac" dobro bi se uklopio u protransatlantsku budućnost kakvu zagovara troje vodećih političara EU.
Sarkozyjevi prijedlozi gospodarske reforme dugoročno nude bolji izlaz iz francuskog gospodarskog mrtvila nego što ih nudi Royal, napominje FT i nabraja da je desničar obećao smanjiti poreze i deregulirati tržište rada.
Time će omogućiti lakše davanje otkaza i nadomjestiti samo polovicu novih umirovljenika novom radnom snagom.
Sarkozy ne zagovara protekcionizam i njegov program bolje odgovara težnjama slobodnog tržišta kakvo oštro zagovara Europska komisija.
Nasuprot njemu, Royal svoju potporu pronalazi južno, u premijerima ljevice, Španjolcu Joseu Zapateru i Talijanu Romanu Prodiju. Ali Rim i Madrid nemaju takav utjecaj na politiku EU kakav ima trokut Berlin-Bruxelles-London, čiji liberalizam dijele mnoge nordijske i srednjoeuropske zemlje, tvrdi britanski dnevnik.
FT podsjeća da Royal nudi veću socijalnu zaštitu pa tako želi povećati minimalnu plaću i izdvajanja za umirovljenike i ojačati sigurnost zaposlenja.
Sarkozy se, nadalje, bolje uklapa u shemu spašavanja ustava Europske unije. On brani prijedlog mnogih članica Unije koje tekst nacrta europskog ustava žele reducirati i dati na ratifikaciju parlamentima.
Taj se postupak čini politički manje riskantnim nego li ponovo raspisivanje referenduma o europskom ustavu koji su već odbacili francuski i nizozemski birači.
Birači su tada glasovali protiv teksta ustava zamjerajući Europskoj uniji da je postala poput kule od bjelokosti udaljene od javnosti, zamjerili su joj brzo širenje te konačno, a to se poglavito odnosi na Francusku, njezino prihvaćanje globalizacije.
Royal, naprotiv, nacrt ustava želi još i nadopuniti i dati ga opet na referendum Francuzima, ali i svim članicama Unije u vrijeme izbora zastupnika za Europski parlament u lipnju 2009.
I dok bi Sarkozyjev prijedlog ubrzao reforme EU i spriječio birokratski zastoj u Bruxellesu, Royal bi stvari otežala, drže neki analitičari Unije.
Sarkozy i Royal nude i različite odgovore na težnje Turske za članstvom u EU, pa Sarkozy zagovara "strateško partnerstvo", ali ne i punopravno članstvo, dok Royal ne želi Turskoj zatvoriti vrata.