"Kada se u društvu suočimo s poteškoćama, pokušajmo ih promatrati očima Uskrsnuća, vidjeti na koji način one imaju duboko teološke korijene", poručio je Bozanić, ustvrdivši da neprihvaćanje Boga gura društvo u stanje ravnodušnosti, sebičnosti, nepokretnosti i straha.
"Poštovanje osobe, uzajamno povjerenje, odgovorna sloboda, dijalog i suradnja, ljubav i mir uskrsnoga su jutra stavljeni na dar čovjeku kako bi imali svoj protudar u našoj pažnji prema slabima, napadnutima, nezaštićenima, siromašnima i starijima", rekao je.
Kardinal je naglasio da Uskrs ne dopušta zatvaranje u sebe, već "nas poziva da se vjernički zauzmemo u društvenome tkivu, kako na župnoj, tako i na općoj razini koja tvori naše hrvatsko društvo".
Napomenuo je da se tama i mrak Velikoga petka i Velike subote osjećaju i danas, jer je veliki broj ljudi prikovanih na križeve gladi i žeđi, nasilja, ovisnosti i laži.
"Mentalitet svijeta u kojemu živimo nastoji iskoristiti sve prilike da bi poticao potrošivost, istrošenost i banaliziranje istine, a ideolozi potrošivosti ne žele dopustiti da Kristov vazam pomogne ljudima uskrsnuti iz njihove okovanosti", stoji u čestitki.
"Kao Crkva nalazimo se između dvije zbilje, velikih riječi pohvala i očekivanja, riječi koje poteškoće lako pretoče u strah i malodušnost, te gromoglasnih neslaganja i ideologije kojoj nije u središtu istina", dodaje se.
Ocijenio je da se "u buci ne čuje bitno, potiče se kultura laži koja bježi od zahtjevnosti šutnje" te da se treba gajiti kultura šutnje, ali ne kroz povlačenje u samodopadnost svojih sigurnosti, već progovaranje šutnjom koja ima plodove uskrsnuća, koja je glasnija od suprotstavljanja riječima, u kojoj progovara Božja riječ.
Iz nastojanja da se život "privatizira", da se brzo potroše emocije, lako se rađa iskorištavanje drugih ljudi radi vlastitoga zadovoljstva, ustvrdio je Bozanić, dodavši da to stvara nepovjerenje u čovjeka, oslabljuje zajedništvo i sprečava snagu pripadnosti, i crkvene i nacionalne, kao i upućenosti na vrhunaravno. A Uskrs progovara, ističe kardinal u poruci, o nemogućnosti zemaljskoga da zatvori život i da utemelji konačni smisao ljudskoga života