Torta, popularno zvana Sacherica, svjetlo dana ugledala je 1832. godine, istoga dana kad je umro Johann Wolfgang Goethe. Prototip torte stvorio je tada 16-godišnji kuharski naučnik Franz Sacher na dvoru vojvode Metternicha. Kao izučeni kuhar, Sacher je nekoliko godina poslije u velikom stilu plasirao svoje djelo na tržište.
Međutim, tek je u eri njegovog sina Eduarda, koji je 1876. u Beču osnovao istoimeni obiteljski hotel s restoranom "Sacher", uslijedilo poboljšanje prvog recepta do današnjeg izdanja prave Sacherice.
Eduard je naime svoje naukovanje odradio kod najpoznatijeg dvorskog konditora austrougarske monarhije Demela. Hotel Sacher danas proizvede više od 300 tisuća Sacherica godišnje, a svaka je, kao i nekad, rukom izrađena s posebnom pozornošću na tzv. "aprikotiranje", naime premazivanje slojeva torte posebnim, samo za Sacherice pripremljenim džemom od marelica.
No, gotovo isto tako poznati kao Sacherica su i sudski sporovi koje su vodili Sacher i Demel za pravo na taj brand. Sve je počelo 1930. smrću šefice hotela Anne Sacher. Njezin sin Eduard tada je prešao u tabor njihova najljućeg konkurenta na slatkoj bojišnici i prenio mu isključiva prava prodaje "Eduard Sacher torte".
Uslijedio je pravi "rat torti" koji se vrtio oko drugog sloja marmelade u sredini torte, koju je uveo Sacher, i pitanja upotrebe margarina umjesto maslaca. Ključni predmet spora bilo je pravo na prodaju "originalne Sacherice". U međuvremenu je obitelj Sacher odnijela pobjedu i ima isključivo pravo prodavati "originalnu Sachericu", dok kuća Demel smije koristiti samo naziv "Sacher torta" koji je u međuvremenu postao generičko ime za takav kolač.