Vijence na grob bana Šokčevića položila su i svijeće zapalila izaslanstva grada Vinkovaca, Vukovarsko-srijemske županije te vinkovačkoga Povijesnog i športskog društva "Hrvatski sokol" koje je 2002. organiziralo prenošenje posmrtnih ostataka bana Šokčevića iz Beča .
Odlukom cara Franje Josipa 1858. Josip Šokčević je na prijedlog biskupa Josipa Jurja Strossmayera imenovan za zamjenika teško bolesnoga bana Josipa Jelačića, a hrvatskim banom je postao 1860.
Kao vojni zapovjednik izradio je "plan upada u Bosnu radi oslobađanja naroda od Turaka", a od cara je tražio da ukine Vojvodinu Srpsku da bi ju vratio pod upravu Zemaljske vlade u Zagrebu. Za vrijeme svoga banovanja inzistirao je na cjelovitosti Hrvatske, a podržao je i uvođenje hrvatskog jezika u državni, institucionalni i javni život.
Među zaslugama je bana Šokčevića i osnivanje Stola sedmorice, čime je hrvatsko sudstvo postalo posve neovisno o ugarskom. Za njegova banovanja donesena je i odluka o osnivanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te je predloženo osnivanje sveučilišta u Zagrebu.
Izglasan je Kazališni zakon, održana Prva dalmatinsko-hrvatsko-slavonska gospodarska izložba, a osnovana je i Ratarsko-šumarska škola u Križevcima.
Sve do 1867. vjerno je služio caru i bečkom dvoru kada su se njegove ideje o budućnosti Hrvatske razišle s odlukom cara Franje Josipa da monarhiju podijeli na dva dijela - austrijski i mađarski - bez Hrvatske kao trećeg partnera, te je zatražio da ga se razriješi banske dužnosti.