Riječ je jednom od 200 kamenih blokova koji su bili ugrađeni ispod tramvajske pruge i koji su, prema tvrdnjama "Udruge kamen za mir iz Hirošime", jedini ostali netaknuti pri eksploziji bombe 6. kolovoza 1945. iako je epicentar eksplozije bio od njih udaljen tek oko 200 metara.
U priči o kamenju "Udruga kamen za mir iz Hirošime" kaže kako je, nekoliko dana nakon što je Hirošima pogođena atomskom bombom, ulicama toga grada hodao čovjek po imenu Reikiyo Umemoto, tražeći nekakav trag svojih prijatelja.
Sve oko njega je bilo potpuno razrušeno, tramvajske tračnice bile su iščupane iz zemlje ili neprepoznatljivo iskrivljene od topline proizvedene u eksploziji, a posvuda su ležali izgoreni ostaci tisuća žrtava.
Jedino što mu se činilo netaknutim bili su kameni blokovi pod tračnicama i kad su nadležne službe u Hirošimi 18 godina poslije odlučile zamijeniti kamene blokove Umemoto je zatražio da ih daju njemu. Dobio je oko 200 komada, koje je odlučio iskoristiti za svoju mirovnu misiju.
Umemoto je kamenim blokovima odlučio podariti novi život, pozvavši sve koji su to željeli da u svaki kamen uklešu sliku Kannon, božice milosti koja žudi za trajnim mirom. Deset tisuća ljudi punih je sedam godina klesalo kamenje dok cijeli posao nije bio završen.
Želeći promicati ideju mira među narodima svijeta, Umemoto i njegovi pristaše potom su predložili da se kamenje poklanja predsjednicima država i vlada cijelog svijeta kao simbol mira i poruka iz Hirošime.
U tu je svrhu u svibnju 1991. osonovana nevladina "Udruga kamen za mir iz Hirošime", a kamenje s uklesanim likom Kannon nazvano je "Zavjetni kamen mira iz Hirošime". Dosad je takav kamen prihvatilo i dalo izložiti u javnosti stotinu svjetskih vođa, a projekt će se nastaviti sve dok svaka država svijeta ne bude imala po jedan primjerak.