Prije 30 godina, 2. ožujka 1977., zemlja je dobila ime Socijalistička Narodna Libijska Arapska Džamahirija (džamahirija je kovanica u arapskom jeziku i znači "državu masa") i danas je za mnoge Libijce jedina državna tvorevina koju su upoznali.
Kritičari tvrde da je taj sustav sa zabranom političkih stranaka, koji svima jamči izravno sudjelovanje u vladi, zapravo smokvin list što slabo prikriva autoritarnu vladavinu koja je zemlju dovela u stagnaciju.
Libijski narod vlada kroz osnovne narodne kongrese kojih ima na stotine i u čijem radu svaki čovjek ima pravo i dužnost sudjelovati. Odluke tih tijela šalju se višim razinama, čitavoj piramidi odbora i kongresa, na čijem vrhu je Sveopći narodni kongres. Na čelu tog tijela je državni poglavar Gadafi, državni teoretičar, zapovjednik i učitelj. Ulogu vlade igra pak Opći narodni odbor.
Libijci drže da bi sustav mogao još dugo trajati netaknut, no njihova država, članica OPEC-a, danas je zemlja posustalog gospodarstva koje počiva na prihodima od izvoza nafte i plina. Dokazane zalihe nafte su 42 milijarde barela (prema procjeni 2006. iz CIA Fact Book), a plina, 1.472 bilijuna prostornih metara (isti izvor za 2005.)
Zapadnim novinarima Tripoli je u petak ograničio pristup središnjoj proslavi, ali želi pokazati svijetu dugovječnost svoje "velike revolucije" nakon što se vratio u okrilje međunarodne zajednice. To je učinio priznavši krivnju za rušenje zrakoplova u Škotskoj 1988. godine i isplativši odšetu obiteljima žrtava za što je nagrađen ukidanjem dugogodišnjih međunarodnih sankcija 2003.
Sam Gadafi poziva danas sunarodnjake da pokrenu privatni posao, no Libijci "po svojoj prirodi i raspoloženju nisu skloni izazivati Gadafijevu moć", komentira za agenciju Reuters Saad Djebbar, alžirski odvjetnik i stručnjak za Libiju.
Gadafi je ukinuo privatno poduzetništvo te zabranio Libijcima da zapošljavaju jedan drugoga, obrazloživši da je to eksploatacija.
Obični ljudi danas traže "izlaz iz krajnje birokracije, nedjelotvornosti i korupcije, pojava čije postojanje priznaje i sam Gadafi", tvrdi Djebbar za zemlju koju je Transparency International svrstao među najkorumpiranije.
Nakon što je na vlast došao državnim udarom 1969. godine, Gadafi je 1977. proglasio džamahiriju u pokušaju stvaranja savršenog društva prema nauku što ga je razradio u svojoj Zelenoj knjižici, kombinirajući ideologiju socijalizma s islamom i panarabizmom.
Prema pisanju američkog lista The Christian Science Monitor obljetnica je bila i prigoda za održavanje konferencije "Šesti svjetski simpozij o misli Moamaera Gadafija", koja je trebala vitalnost nauka.
"Zelena knjiga ... je izvor mudrosti i izvor rješenja za socijalne i gospodarske probleme ... Zelena knjiga rješava probleme moderne demokracije", rekao je jedan od sudionika konferencije koji je došao iz Srbije, prenosi američki list.
BDP per capita procijenjen je na 12,700 američkih USD (za 2006. ), a ispod praga siromaštva živi 7,4 posto stanovništva od šest milijuna Libijaca.
Gadafi je uvjeren da je njegova struktura dokazala političku vrijednost i opovrgava da je njegov sustav diktatorski. Prošle godine na obljetnicu je stoga poručio "Da sam ja diktator, sve bi se moje ideje provodile i Libija bi do danas bila raj".