U srpski logor Bučje, 20 kilometara od Pakraca, od kolovoza do studenog 1991. dovođeni su zatočeni Hrvati iz okolnih mjesta, te u njem bili ispitivani, mučeni i ubijani, o čemu u filmu svjedoče ljudi koji su prošli kroz logor.
Na večerašnjoj tribini su o filmu i stradanjima hrvatskih zatočenika u tom logoru govorili gradonačelnik Pakraca Davor Huška, bivši zatočenici logora Zvonimir Miler i dr. Vladimir Solar te predsjednik Udruge branitelja i udovica Domovinskoga rata Podravke Koprvnica Mladen Pavković i redatetelj filma Darko Dovranić.
Dovranić je rekao da je film snimljen 2002. te da je, nakon što je prikazan na HTV-u, smijenjen je urednik Dokumentarnoga programa Miroslav Mikuljan. U međuvremenu se umrli vodič na filmu Slavko Krejči i ratni snimatelj HTV-a Boris Zegnel, rekao je.
Neki su zločinci iz logora osuđeni, rekao je Dovranić dodavši kako osim s predsjednicima HHO-a i GOLJP-a ni s kim ne žele komunicirati. Većina ih odlazi na vlastiti zahtjev na odsluženje kazne u Srbiju, a samo još jedan nije otišao "jer se sprema za svjedočenje protiv Branimira Glavaša", ustvrdio je Dovranić.
Iz logora Bučje nije se vratilo pedeset zatočenika među kojima i dr. Šreter, rekao je grdaonačelnik pakraca Huška, koji je rekao da je u Hrvatskoj bio 41 srpski logor.
Bivši zatočenik Miler je rekao da je u Bučju po njegovoj procjeni bilo između 300 i 400 zatočenika, uglavnom civila, žena i djece.
"Prikupili smo puno podataka o žrtvama, zločincima i logorskom sustavu", rekao je i dodao da su zločinci bili uglavnom dojučerašnji susjedi.
"Bili smo zatvoreni u podrumima, na betonu bez kartona, mnogi su bili zlostavljani, pretučeni, a neki i ubijani, a stanje se nešto popravilo kad su prebačeni u Staru Gradišku. Tamo su mi uredili zatvorsku ordinaciju", rekao je dr. Solar, dodavši kako ga je nadzirala sestra s pištoljem. Rekao je kako su delirij kod pijanaca smirivali batinama te kako se tuberkulozni bolesnik kojeg su odvelinije vratio.