Unatoč tome što Srpska radikalna stranka (SRS) ima najviše zastupnika u budućoj Skupštini Srbije (81 od ukupno 250), njezin mizeran koalicijski potencijal ostavlja ju potpuno po strani u kombinacijama za buduću vladu, pogotovo stoga što stranke tzv. demokratskog bloka - osim eventualno Demokratske stranke Srbije (DSS) premijera Vojislava Koštunice, koji se ni do danas nije izjasnio o eventualnoj postizbornoj koaliciji s radikalima - rezolutno odbijaju bilo kakvu suradnju s radikalima.
Tadićeva Demokratska stranka (DS) i G17 Plus Mlađana Dinkića s ukupno 80 skupštinskih mandata, čak i uz pomoć osam predstavnika manjina koji su već najavili podršku demokratskoj vladi, pa i koalicije okupljene oko Liberalno demokratske partije (LDP) Čedomira Jovanovića koji ima 15 mandata, nemaju dovoljno ruku (126) za sastavljanje nove vlade bez podrške Koštunice i njegovog koalicijskog partnera Velimira Ilića, lidera Nove Srbije (NS), s kojim je na izborima osvojio 46 zastupnika.
U slučaju sudjelovanja Koštuničinog DSS-a u vladi demokratskog bloka, koalicija LDP-a Čedomira Jovanovića, Građanskog saveza Srbije (GSS) Nataše Mićić, Socijaldemokratske unije (SDU) Žarka Koraća i Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) Nenada Čanka najavila je ostanak u oporbi jer Koštunicu već godinama optužuju kao izravnog nastavljača politike Slobodana Miloševića, s obzirom da se njegova manjinska vlada održavala na vlasti zahvaljujući podršci Socijalističke partije Srbije (SPS).
DSS je odmah nakon izbora, unatoč tome što je lošije prošao na izborima od DS-a, najavio da nipošto neće odustati od traženja da Koštunica mora ostati premijer u novoj vladi.
DS sa svoje strane ne odstupa od stajališta da kao najjača stranka tzv. demokratskog bloka imaju pravo na mandatara. Za taj je položaj stranka kandidirala Božidara Đelića, ministra financija u vladi ubijenog premijera Zorana Đinđića.
Osim inzistiranja na premijerskoj funkciji, Koštuničin DSS je na prvi krug pregovora s DS-om došao s još jednim zahtjevom - stavom da u slučaju nepovoljnog rješenja statusa Kosova ("nametnutog rješenja") nova vlada Srbije mora preispitati odnose sa svim onim zemljama koje će priznati neovisno Kosovo, odnosno s njima prekinuti diplomatske odnose. Mnoge analitičare u Srbiji to je navelo na razmišljanje da se Koštunica ili okreće radikalima, ili se sprema za nove izbore na kojima bi, takvim tvrdim stavom o Kosovu, eventualno "zagrabio" u milijunsko radikalno biračko tijelo.
U međuvremenu su zbog odluke Vrhovnog suda Srbije koji je naložio da se na šest biračkih mjesta 8. veljače moraju ponoviti izbori, iako je riječ o tek 4124 birača, promijenjeni i rokovi u kojima se mora konstituirati novi parlament i oformiti vlada. Tako će ustavni jednomjesečni rok za formiranje parlamenta, odnosno tromjesečni za sastavljanje vlade, početi teći od 12. veljače.
Brojni stručnjaci, međutim, upozoravaju da bi krajnji rok za međustranačke dogovore oko nove vlade trebao biti 31. ožujak jer je dotad na snazi odluka o privremenom financiranju državnog proračuna.
Ako se nova vlada ne formira do isteka ustavnog roka, parlament će biti raspušten i raspisani novi izbori, koji se moraju održati u narednih 60 dana i koji, prema tvrdnjama analitičara, ne bi donijeli situaciju bitno drugačiju od ove s izbora održanih 21. siječnja.