Milomir Stakić je osuđen za istrebljenje, ubijanje i progon bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u Prijedoru 1992. Raspravno je vijeće zaključilo da je odgovoran za sljedeća kaznena djela: više od 1.500 ubojstava, od kojih je za 486 žrtava utvrđen točan identitet; uspostavljanje zloglasnih logora Omarska, Keraterm i Trnopolje, gdje su stotine nesrpskih zatočenika ubijeni i mučeni; ubojstvo oko 200 osoba na Korićanskim stijenama i planiranje i naređivanje deportacije oko 20.000 nesrba iz Prijedora, pojašnjava se u priopćenju ICTY-a.
Dana 31. srpnja 2003., Raspravno vijeće izreklo mu je najvišu kaznu, kaznu doživotnog zatvora, a 22. ožujka 2006., Žalbeno je vijeće potvrdilo osuđujuću presudu Stakiću, ali mu je kaznu smanjilo na 40 godina zatvora.
Milomir Stakić opetovano je ponavljao da nije kriv za zločin koji mu se pripisuje. ICTY u priopćenju ne navodi točnu lokaciju zatvora u kojem će Stakić služiti svoju kaznu.
Na izdržavanju kazne nalaze se još dvadeset i tri osobe koje je usudio ICTY: Duško Sikirica, Mitar Vasiljević, Dario Kordić i Zoran Žigić u Austriji; Duško Tadić i Dragoljub Kunarac u Njemačkoj; Vladimir Šantić i Darko Mrđa u Španjolskoj; Zoran Vuković, Radomir Kovač i Dragan Obrenović u Norveškoj; Dragan Nikolić, Goran Jelisić i Milorad Krnojelac u Italiji; Biljana Plavšić i Miroslav Deronjić u Švedskoj; Hazim Delić i Esad Landžo u Finskoj; Ranko Češić i Miodrag Jokić u Danskoj; Predrag Banović i Mlađo Radić u Francuskoj, i Radislav Krstić u Velikoj Britaniji.