Agent tajne službe Eddie Chapman je 1944. godine ponudio da bombom ubije Hitlera prilikom javnog nastupa žrtvujući pritom i svoj život.
Iz objavljenog materijala proizlazi da je tadašnji analitički vrh britanske obavještajne službe odbio ponudu zbog Chapmanove kriminalne povijesti. Međutim, povijesničari danas smatraju da se Hitler potkraj 1944. godine britanskom vodstvu zbog njegove već posve iracionalne ratne strategije "živ činio korisnijim no mrtav".
Chapman je u lipnju 1940. godine oslobođen iz zatvora na otoku Jersey, kad su Nijemci zauzeli taj otok u La Mancheu. 27-godišnji Chapman bio je na odsluženju kazne zbog provala i krađa. Njemačka vojna obavještajna služba tada je Chapmana pretvorila u svog agenta i poslala ga u London, gdje se on odmah javio MI5.
Britanci su bivšeg provalnika koristili kao dvostrukog agenta i vratili ga natrag u Njemačku, ali s jasnom direktivom tadašnjeg šefa obavještajnog miljea u Londonu, pukovnika Tommyja Robertsona, da ne "poduzima nikakve divlje akcije na vlastitu ruku". Chapman je sa svoje strane tvrdio kako zahvaljujući dobrim kontaktima u njemačkom Abwehru ima mogućnosti približiti se Hitleru s eksplozivom skrivenim u uniformi. Te izrazio spremnost da žrtvuje svoj život kako bi ubio Hitlera i ušao u povijest kao junak.
Nakon što su ga Nijemci kasnije ponovo ubacili u Veliku Britaniju, Chapman je kao dvostruki agent nastavio raditi za Britance pod kodnim imenom "Zigzag" (Cik-cak). Posebne zasluge stekao je opskrbljujući Nijemce krivim podacima za određivanje ciljeva kod navođenja raketa V-1 kojima je bombardiran London. Nakon rata Chapmanu je oproštena kazna za njegova prijašnja kaznena djela te je mirno živio u Engleskoj do svoje smrti 1997. godine.