Film "Mein Fuehrer: die wirklich wahrste Wahrheit ueber Adolf Hitler (Moj Fuehrer: najistinskija istina o Adolfu Hitleru), koji bi se trebao početi prikazivati u kinodvoranama 11. siječnja, bio bi nezamisliv do prije desetak godina, iako se Charlie Chaplin lijepo narugao Hitleru u svojem remek-djelu "Veliki diktator".
Dani Levy, režiser "Mein Fuehrera", židov rođen u Švicarskoj a nastanjen u Berlinu, odavna je želio samome sebi razjasniti kako je moguće da su Nijemci slijedili Hitlera.
"Činilo mi se da to moram učiniti novim žanrom, tako da mogu pretjerivati kroz komediju", pojasnio je Levy.
Film počinje u prosincu 1944. godine kada je Berlin u ruševinama, a vođa III. Reicha previše razočaran a da bi mogao održati govor koji se od njega toliko očekuje. Tada ministar propagande Joseph Goebbels pronalazi rješenje u Adolfu Gruenbaumu, fiktivnoj ličnosti koju tumači židovski glumac zatočen u koncentracijskom logoru, a koji je podučavao Hitlera u početku karijere.
"Trebamo nekoga koji može izbiti najveću snagu iz našeg Fuehrera, a ta snaga je mržnja", pojašnjava on.
Gruenbaum priliku koristi kako bi pokušao atentat na diktatora. U tome ne uspijeva i za kaznu mora izvršavati ponižavajuće zadatke poput puzanja ili lajanja.
Takva farsa bila bi nezamisliva prije desetak godina kada su Nijemci bili angažirani u "vrlo ozbiljnu procjenu nacizma", drži profesor suvremene povijesti na slobodnom sveučilištu u Berlinu Paul Nolte.
Levy pak podsjeća na film "Život je lijep" talijanskog komičara Roberta Benignija za koji kaže da je razbio tabu.
Kritičari se još nisu izjasnili o "Mein Fuehreru", no tjednik "Der Spiegel" naglašava da nova generacija filmova o Hitleru želi "mit svesti na običnog čovjeka, a što bi moglo pomoći da ga lakše razumijemo".