ZAGREB, 29. prosinca (Hina) - U proteklih deset godina u Hrvatskoj je snimljeno pedeset cjelovečernjih filmova. Kako ubuduće povećati prosjek od samo pet filmova godišnje? Troje redatelja različitih generacija - Branko Ivanda,
Snježana Tribuson i Dalibor Matanić kao glavne adute za budućnost hrvatskoga filma ističu alternativne izvore financiranja i sve jače mlade autore.
ZAGREB, 29. prosinca (Hina) - U proteklih deset godina u Hrvatskoj
je snimljeno pedeset cjelovečernjih filmova. Kako ubuduće povećati
prosjek od samo pet filmova godišnje? Troje redatelja različitih
generacija - Branko Ivanda, Snježana Tribuson i Dalibor Matanić kao
glavne adute za budućnost hrvatskoga filma ističu alternativne
izvore financiranja i sve jače mlade autore.#L#
Da se snima više filmova, bilo bi ih i više dobrih, kaže Snježana
Tribuson, redateljica hita "Tri muškarca Melite Žganjer" iz 1998.
Najlakše je snimiti film uz pomoć Ministarstva kulture ili
televizije, no tek kad strani fondovi postanu dostupni i kad
privatni producenti budu u mogućnosti od sponzora dobiti novac za
film (što ovisi i o privredi), ostvarit će se uvjeti za snimanje
većeg broja filmova, mišljenja je Snježana Tribuson.
Dalibor Matanić, kojem ovih dana u kinima igra nagrađivani
debitantski film "Blagajnica hoće ići na more", smatra da bi
Ministarstvo filmove moglo financirati u malim 'dozama', a ostalo
bi pokrivali sponzori i vlastiti fondovi. Matanić se nada da će se,
iako dosad nikada nije, politika maknuti iz filma i da će svi
napokon shvatiti da je samo kvaliteta bitna, a ne ideološki
interesi. Kako je ocijenio, u proteklom je razdoblju dio filmaša
snimao filmove radi filma, a dio zbog politike i osobne koristi.
Branko Ivanda, čije je posljednje igrano ostvarenje bio TV film
"Sestre" iz 1991., pozdravlja otvaranje kinematografije europskim
fondovima poput "Eurimagesa", a kao osnovnu prepreku izdvaja
nepostojanje Zakona o filmu i sistematizacije kinematografije.
Ivanda ističe da je posljednje desetljeće u hrvatskom filmu bilo
razdoblje "stihije, nereda i privatnosti odluka", u kojem su se
"mogli probiti samo najtalentiraniji ili oni koji su svoju
talentiranost potkrijepili sposobnošću za društvenim
probijanjem". Tih deset godina profiliralo je mlade autore
okupljene oko "Factuma" i redatelje srednje mlade generacije -
Brešana, Nolu, Hribara i Salaja, te novu generaciju kvalitetnih
montažera i snimatelja, rekao je Ivanda, dodavši da je domaća
kinematografija unatoč svemu postala jaki dio hrvatske kulture.
Napomenuvši da je u Hrvatskoj bilo dobrih filmova, naročito u
zadnje tri-četiri godine, Snježana Tribuson je posebno izdvojila
mlade redatelje i Vinka Brešana, za kojeg smatra da bi uskoro mogao
napraviti film koji će stajati ravnopravno uz ponajbolja hrvatska
ostvarenja, filmove Kreše Golika i Ante Babaje.
Jedan od osnovnih problema - kako vratiti publiku u kina, osobito na
projekcije hrvatskih filmova, Tribuson ne vidi kao isključiv
problem hrvatskog filma, već svih filmova koji nisu komercijalni.
S time se slaže i Ivanda, koji smatra da se forsira američki film, i
da se film sve više doživljava kao zabava, a ne umjetnost.
Dalibor Matanić nešto je radikalniji:"Publika u Hrvatskoj bila je
višestruko iznevjerena domaćim filmovima, a pojam hrvatski film
jedno je vrijeme zvučao kao nešto loše i bio je predmet sprdnje".
Brešanovi filmovi pokazali su da ljudi žele gledati hrvatski film,
ali ovisi o tome što im se nudi, naglašava Matanić.
Ivanda, Tribuson i Matanić imaju dodatni razlog za optimizam -
njihovi projekti su na nedavno objavljenom popisu filmova koje će
financijski pomoći Ministarstvo kulture. Sva tri filma bavit će se
prošlošću, Ivandin film zvat će se "Konjanik", film Snježane
Tribuson "Ne dao Bog većega zla", a Matanićev "Ptica".
Anamarija Grbin
(Hina) ag mc