SI-HR-PROMIDŽBA-Gospodarstvo/poslovanje/financije SLO 23.XII.-DELO-MESIĆEVI PROPAGANDISTI SLOVENIJADELO23. XII. 2000.Tesla"Hrvatski predsjednik Mesić odlučio je uzeti stvar u svoje ruke. Suočen s katastrofalnim imidžem svoje države,
uvidio je da bez 'promidžbe' ne će ići. Angažirao je spasonosnoga novinara (novinari su ionako oduvijek nečiji propagandisti, zar ne?) i od njega naručio da izradi program promocije nove, poslijetuđmanove Hrvatske u svijetu. I izradio ga je. Bez Croatie, kaže, muškarci danas ne bi imalo što vezivati oko vrata. New York bi bio bez elektrike a sve do pojave osobnog računala morali bismo još pisati guščjim perom.Projekt je dakako naivan, neprofesionalan i pogrješan. Ali ne samo zato što bi bez pritegnute kravate za vratom muškom rodu možda bilo čak lakše, jamačno im ne bi bilo teže. A i bez Nikole Tesle koji je ionako bio Srbin i njime se hvale na novom jugoslavenskom dinaru a ne na hrvatskoj kuni, Amerikanci bi pouzdano izmislili kako dovesti elektriku s Nijagarinih slapova do njihova najvećega grada. Bez nalivpera, koje je patentirao zagrebački gospodin Penkala, ako se nitko ne bi dosjetio nečem sličnom, pisali bismo s američkim
SLOVENIJA
DELO
23. XII. 2000.
Tesla
"Hrvatski predsjednik Mesić odlučio je uzeti stvar u svoje ruke.
Suočen s katastrofalnim imidžem svoje države, uvidio je da bez
'promidžbe' ne će ići. Angažirao je spasonosnoga novinara
(novinari su ionako oduvijek nečiji propagandisti, zar ne?) i od
njega naručio da izradi program promocije nove, poslijetuđmanove
Hrvatske u svijetu. I izradio ga je. Bez Croatie, kaže, muškarci
danas ne bi imalo što vezivati oko vrata. New York bi bio bez
elektrike a sve do pojave osobnog računala morali bismo još pisati
guščjim perom.
Projekt je dakako naivan, neprofesionalan i pogrješan. Ali ne samo
zato što bi bez pritegnute kravate za vratom muškom rodu možda bilo
čak lakše, jamačno im ne bi bilo teže. A i bez Nikole Tesle koji je
ionako bio Srbin i njime se hvale na novom jugoslavenskom dinaru a
ne na hrvatskoj kuni, Amerikanci bi pouzdano izmislili kako dovesti
elektriku s Nijagarinih slapova do njihova najvećega grada. Bez
nalivpera, koje je patentirao zagrebački gospodin Penkala, ako se
nitko ne bi dosjetio nečem sličnom, pisali bismo s američkim
kemijskim olovkama. Pogrješan je zato što podcjenjuje struku koja
je stvorila možda najznačajniju usporedivu vrijednost globalnog
tržišnog gospodarstva uopće - zaštitni znak.
Psihološka veća vrijednost robnih maraka s prepoznatljivim
identitetom i svojstvenom osobnošću i značajem, ključni je razlog
zbog kojega potrošač - tržište neki proizvod prepozna, a neki ne i
stoga rad, znanje i zamisli uložene u neki proizvod plaća bitno više
od onoga, možda čak iste vrijednosti, uloženo u drugi. U doba
globalnoga informacijskog onečišćenja, poznavanje identiteta
možda je najbitnije za skok iz objekta u subjekt suvremenog
svijeta.
Pa ipak, iako se predsjednik države dao obmanuti od samozvanog
poznavatelja promidžbe (u šport, politiku i oglašavanje ionako se
svi razumijemo!), nama Slovencima još uvijek može poslužiti kao
uzor. Najznačajniji i najodgovorniji čovjek u državi shvatio je
problem i za njegovo je rješavanje bio spreman nešto i poduzeti.
Činjenica što se pri tomu zaletio i dobio po nosu, manje je zlo nego
da nije vidio i nije poduzeo ništa.
Na početku su i naši predsjednici pridavali veliko značenje
informiranju i promociji. Imali smo ministarstvo za informiranje i
ministre Stanu Staniča, Jelka Kacina, Milu Šetinca, Boruta Škulju.
Nakon što je netko očito prosudio da prepoznatljivost i ugled
Slovenije nisu više prvorazredan problem, ministarstvo je ukinuto
i ustrojen je Ured vlade za informiranje i niz marljivih
direktorica čija je prva zadaća bila objavljivati volju vlade i
njezina predsjednika. Za ozbiljno bavljenje s likom i poznavanjem
države u svijetu koji bi nas trebao prihvatiti, osim volje nisu
imale ni vremena ni novca ni ovlasti. Ne ubrajaju se pokušaji, čak
ni najozbiljniji, da se teška kola cjelovite državne promocije ipak
pomaknu s mrtve točke, koja su iz nekog razloga ostala gdje su i
bila. Ako je vjerovati glasovima koji se šire po kuloarima, a obično
im treba vjerovati, i tom su jedinom za cjelovitu promociju države
barem načelno službenom uredu, dani odbrojeni. Tko će se, ako će
uopće itko, poslije toga baviti s promocijom države, nije jasno,
ali je očito da ni za vladu ni za ministra za europska pitanja, ni za
premijera, čini se ni za predsjednika države to nije prvorazredan
problem.
Svi nas naši znanci poznaju, čak nas ni novi američki predsjednik po
svoj prilici više ne brka sa Slovacima, a oni koji nas ne poznaju, za
nas ne postoje. Naš je svijet dokle oko seže. A na drugoj strani nema
ničega.
Možda imaju pravo. Možda sada kad nam se opet otvara Juga, gdje
nismo imali bolji ugled i gdje se naš rad cijeni više nego igdje
drugdje na planetu, ni nema smisla uvjeravati one koji nas ionako ne
vole. Ako nas ne uzmu kakvi jesmo, ako se sami ne potrude upoznati
nas bolje, to je njihov problem. Nametati im se ne ćemo.
A Hrvati su oholi. Sama reklama. Posjetitelji svjetskih izložaba u
dugim redovima čekaju da vide njihov paviljon, na naš se ni ne
sjete. Turisti se odzivaju na hrvatske turističke poruke tako da
zakrče slovenske ceste dok navaljuju na Jadran. Prepoznatljivi su
posvuda čak i po svojoj zastavi.
Samo neka. Kad opet budu izbori, kad ćemo odabirati svojega novoga
predsjednika, i predsjednik naše vlade pokazat će da se razumije u
stvar. Za promidžbenu akciju koja će mu pripomoći do željene
stolice, opet će angažirati svojega prijatelja Jacquesa, papu
europskog oglašavanja (pope de la pub), kako nazivaju kreativnog
direktora druge najveće oglašivačke agencije na kontinentu" - piše
Jure Apih.