SLO 23.XII.-DELO-MESIĆEVI PROPAGANDISTI

SLOVENIJA DELO 23. XII. 2000. Tesla "Hrvatski predsjednik Mesić odlučio je uzeti stvar u svoje ruke. Suočen s katastrofalnim imidžem svoje države, uvidio je da bez 'promidžbe' ne će ići. Angažirao je spasonosnoga novinara (novinari su ionako oduvijek nečiji propagandisti, zar ne?) i od njega naručio da izradi program promocije nove, poslijetuđmanove Hrvatske u svijetu. I izradio ga je. Bez Croatie, kaže, muškarci danas ne bi imalo što vezivati oko vrata. New York bi bio bez elektrike a sve do pojave osobnog računala morali bismo još pisati guščjim perom. Projekt je dakako naivan, neprofesionalan i pogrješan. Ali ne samo zato što bi bez pritegnute kravate za vratom muškom rodu možda bilo čak lakše, jamačno im ne bi bilo teže. A i bez Nikole Tesle koji je ionako bio Srbin i njime se hvale na novom jugoslavenskom dinaru a ne na hrvatskoj kuni, Amerikanci bi pouzdano izmislili kako dovesti elektriku s Nijagarinih slapova do njihova najvećega grada. Bez nalivpera, koje je patentirao zagrebački gospodin Penkala, ako se nitko ne bi dosjetio nečem sličnom, pisali bismo s američkim kemijskim olovkama. Pogrješan je zato što podcjenjuje struku koja je stvorila možda najznačajniju usporedivu vrijednost globalnog tržišnog gospodarstva uopće - zaštitni znak. Psihološka veća vrijednost robnih maraka s prepoznatljivim identitetom i svojstvenom osobnošću i značajem, ključni je razlog zbog kojega potrošač - tržište neki proizvod prepozna, a neki ne i stoga rad, znanje i zamisli uložene u neki proizvod plaća bitno više od onoga, možda čak iste vrijednosti, uloženo u drugi. U doba globalnoga informacijskog onečišćenja, poznavanje identiteta možda je najbitnije za skok iz objekta u subjekt suvremenog svijeta. Pa ipak, iako se predsjednik države dao obmanuti od samozvanog poznavatelja promidžbe (u šport, politiku i oglašavanje ionako se svi razumijemo!), nama Slovencima još uvijek može poslužiti kao uzor. Najznačajniji i najodgovorniji čovjek u državi shvatio je problem i za njegovo je rješavanje bio spreman nešto i poduzeti. Činjenica što se pri tomu zaletio i dobio po nosu, manje je zlo nego da nije vidio i nije poduzeo ništa. Na početku su i naši predsjednici pridavali veliko značenje informiranju i promociji. Imali smo ministarstvo za informiranje i ministre Stanu Staniča, Jelka Kacina, Milu Šetinca, Boruta Škulju. Nakon što je netko očito prosudio da prepoznatljivost i ugled Slovenije nisu više prvorazredan problem, ministarstvo je ukinuto i ustrojen je Ured vlade za informiranje i niz marljivih direktorica čija je prva zadaća bila objavljivati volju vlade i njezina predsjednika. Za ozbiljno bavljenje s likom i poznavanjem države u svijetu koji bi nas trebao prihvatiti, osim volje nisu imale ni vremena ni novca ni ovlasti. Ne ubrajaju se pokušaji, čak ni najozbiljniji, da se teška kola cjelovite državne promocije ipak pomaknu s mrtve točke, koja su iz nekog razloga ostala gdje su i bila. Ako je vjerovati glasovima koji se šire po kuloarima, a obično im treba vjerovati, i tom su jedinom za cjelovitu promociju države barem načelno službenom uredu, dani odbrojeni. Tko će se, ako će uopće itko, poslije toga baviti s promocijom države, nije jasno, ali je očito da ni za vladu ni za ministra za europska pitanja, ni za premijera, čini se ni za predsjednika države to nije prvorazredan problem. Svi nas naši znanci poznaju, čak nas ni novi američki predsjednik po svoj prilici više ne brka sa Slovacima, a oni koji nas ne poznaju, za nas ne postoje. Naš je svijet dokle oko seže. A na drugoj strani nema ničega. Možda imaju pravo. Možda sada kad nam se opet otvara Juga, gdje nismo imali bolji ugled i gdje se naš rad cijeni više nego igdje drugdje na planetu, ni nema smisla uvjeravati one koji nas ionako ne vole. Ako nas ne uzmu kakvi jesmo, ako se sami ne potrude upoznati nas bolje, to je njihov problem. Nametati im se ne ćemo. A Hrvati su oholi. Sama reklama. Posjetitelji svjetskih izložaba u dugim redovima čekaju da vide njihov paviljon, na naš se ni ne sjete. Turisti se odzivaju na hrvatske turističke poruke tako da zakrče slovenske ceste dok navaljuju na Jadran. Prepoznatljivi su posvuda čak i po svojoj zastavi. Samo neka. Kad opet budu izbori, kad ćemo odabirati svojega novoga predsjednika, i predsjednik naše vlade pokazat će da se razumije u stvar. Za promidžbenu akciju koja će mu pripomoći do željene stolice, opet će angažirati svojega prijatelja Jacquesa, papu europskog oglašavanja (pope de la pub), kako nazivaju kreativnog direktora druge najveće oglašivačke agencije na kontinentu" - piše Jure Apih.