ZAGREB, 24. prosinca (Hina) - Zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Josip Bozanić uputio je večeras božićnu čestitku putem Hrvatskog radija i televizije.
ZAGREB, 24. prosinca (Hina) - Zagrebački nadbiskup i predsjednik
Hrvatske biskupske konferencije mons. Josip Bozanić uputio je
večeras božićnu čestitku putem Hrvatskog radija i televizije.#L#
Čestitku prenosimo u cijelosti:
"Draga braćo i sestre!
Bliži se Božić, jubilejski Božić. Da, Bog je stigao. Ono što se
iščekivalo, ispunjeno je: obećanje je postalo evanđelje: "Jer,
dijete nam se rodilo, sina dobismo" (Iz 9,5).
U toj činjenici i jedino u njoj nalazimo izvor naše radosti i nade.
Prelazimo od iznenađenja do divljenja, od divljenja do radosti, od
radosti do hvale.
U svakom odlomku evanđelja Isusova djetinjstva nailazimo na niz
Božjih dobročinstava prema Njegovu narodu. Nebo i zemlja su u
pokretu, nižu se događaji. Te su stranice protkane tajnovitim
ozračjem radosti i nade jer sve se ispunilo.
Tu je radost zbog Ivanova rođenja, zatim radost susreta dviju
majki: Marije i Elizabete. On je stigao. Rođen nam je Spasitelj.
Pronašli su Mariju, Josipa i novorođenče. Gospodin se smilovao,
pogledao je na neznatnost svoje službenice. Raduju se anđeli i
pastiri. Posvuda izvire radost koja prelazi od obećanja do
ostvarenja, a koju na osobiti način izražava Marijin himan: 'Veliča
duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju' (Lk
l,46).
Teško je zamisliti iznenađenje i sreću, usklik radosti onih koji su
prvi ugledali dijete položeno u jaslice: Marije, Josipa i pastira.
Božićna noć potiče nas da ponovo pronađemo svježinu njihove
kontemplacije, njihova iznenađenja i divljenja. Bog nam je dao srce
djeteta, jedinog sposobnog razumjeti misterij Utjelovljenja.
Pred Novorođenim u jaslicama govorimo: 'Slavim te, Oče, Gospodaru
neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio
malenima' (Mt ll,25).
Gledajući ono što se događa oko nas, naše bi se srce moglo
obeshrabriti. Mnogi se pitaju jesu li nam vlastite snage dovoljne
da se suočimo s problemima koji nas preplavljuju? Ima li stoga nade?
Tko je može dati?
Bog je veći od našega srca. Samo Bog može dati smisao našoj patnji.
Mnogi to već zamjećuju u dubini svoje duše. Božićna noć nije samo
uspomena na Betlehem. To je noć događaja koji je postao stvarnost za
sva vremena: sam Bog je došao; ne anđeo ili neki od proroka, nego
Njegov vlastiti Sin: 'odsjaj Slave i otisak Bića Njegova' (Heb
l,3). 'I Riječ tijelom postade i nastani se među nama' (Iv l,l4).
Njegovo je ime Isus.
Bog nas je pohodio, povezao s njim i približio međusobno. 'Više puta
i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u
ove dane, progovori nama u Sinu' (Heb l,l).
Tko na Božić ne želi osjetiti blizinu Božjeg i ljudskog
zajedništva? Tko na taj dan ne želi biti u blizini kućnog ognjišta,
osjećati se na sigurnim, uživati u svjetlu i toplini?
Obitelj se, koliko je to moguće, okuplja oko božićnog drvca i
jaslica. Lijepo je biti zajedno!
Postoje, međutim, osobe za koje Božić predstavlja žalostan dan. Oni
su sami, nemaju svojih, nemaju obitelji, za njih, kao ni za Isusa,
'nema mjesta u svratištu'.
Na blagdan Božića mislimo i učinimo nešto za njih. Ovog nas Božića u
njima Gospodin želi pohoditi.
Božić je također blagdan djece, malenih. Već stoljećima Crkva živi
ovu neizrecivu tajnu s radošću i divljenjem: "Onoga kojeg ni nebo ni
zemlja ne mogu obuhvatiti Marija je nosila u svojemu krilu!"
S djetetom počinje nešto novo. Djeca nam pokazuju put i usmjeravaju
naš hod prema budućnosti. Potražimo o Božiću djecu u našoj sredini
da bismo se usmjerili prema Gospodinu.
Potražite Dijete kao pastiri i mudraci i - kad ga nađete, poklonite
mu se!
Svima želim Isusom blagoslovljen jubilejski Božić."
(Hina) pp mt