RDW 20. XII. IZBORI NA BALKANU

NJEMAČKI RADIO - RDW 20. XII. 2000. Balkanske zemlje nakon izbora, komentar Anke Mei. Kaže se da principi demokracije izviru iz naroda. Ovo je iskustvo na svojoj koži osjetio i posljednji diktator u Europi - Slobodan Milošević. Što narod izborima želi postići pokazale su prije deset godina pojedine zemlje iz sastava bivše Jugoslavije. Ponajprije Hrvatska, ali isto tako i Jugoslavija i Kosovo koje su krenule putem demokracije. A taj put bi na skorim parlamentarnim izborima trebala dopuniti Srbija. Jedino se u BiH narod odlučio za stare nacionalističke snage i na taj način pokvario izbornu pozitivnu bilancu u zemljama balkanske regije. Međunarodna zajednica je upravo u Bosni uložila velike napore kako bi došlo do nekih promjena. Ali apeli izvana nisu pomogli, čak ni angažman visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, Wolfganga Petritscha. Nacionalizam - rak rana na Balkanu i dalje je zastupljen, a međunarodna zajednica mora si postaviti pitanje: Zašto? U susjednim zemljama, Hrvatskoj i Jugoslaviji, pa čak i na Kosovu nacionalisti su izgubili izbore. Sigurno je da je u Hrvatskoj do promjena moglo doći tek kada je preminuo predsjednik Franjo Tuđman u prosincu 1999 godine. Bivši Titov general koji je u tijeku rata svoju mržnju pokazivao osobito prema Srbima, odveo je Hrvatsku u međunarodnu izolaciju. Nakon Tuđmanove smrti, njegova je stranka HDZ dobila račun za sve godine podčinjavanja, siromaštva i nacionalizma. Sadašnji hrvatski predsjednik, Stipe Mesić preuzeo je teško nasljeđe, ali Hrvatska se bez obzira na to nalazi na putu prema Europi kako bi nadoknadila sve ono što je propustila u proteklom desetljeću. Time je, kako se čini, nacionalizam u Hrvatskoj, pobijeđen. Da će se slično dogoditi i u Srbiji, jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica tek mora dokazati. Međutim, samo činjenica da Slobodan Milošević nije najmoćniji čovjek u Beogradu i da je njegova diktatura u listopadu slomljena 'bagerskom revolucijom' je povijesni signal za zemlje Balkana. Nakon deset godina krvavih građanskih ratova, Milošević je ove jeseni još jednom pokušao prevariti narod kako bi pobijedio na izborima. No ljudi na ulici prosvjedovali su za svoja prava i pobijedili su, što predstavlja pobjedu demokracije. A Kosovo? U ovoj pokrajini koja je još uvijek, službeno, u nadležnosti Beograda, albansko većinsko stanovništvo je pokazalo da mu je dosta nasilja i terora. Općinski izbori održani u listopadu bili su jasan signal za pripadnike bivše ilegalne Oslobodilačke vojske Kosova OVK, da Albanci prije svega, žele samo jedno: svoj mir. Ipak, iz dana u dan se vidi da na Kosovu, kao ni u južnoj Srbiji, ekstremisti nisu shvatili taj signal. Političarima, članovima umjerene Rugovine stranke koji su pobijedili na izborima stalno se prijeti, a neki od njih su čak i ubijeni. Međunarodna zajednica očigledno nije u stanju kontrolirati to nasilje. Na Kosovu, kao i u Bosni, ona ne uspijeva spriječiti nasilje nacionalista. Korupcija omogućava svima onima koji ne žele demokratsko društvo da ostanu na vlasti. Koliko će još dugo međunarodna zajednica tolerirati bosanske tvrdolinijaše, ne zna se. Ipak, doći će vrijeme za promjene i u BiH; ali taj preokret, snage izvana, ne mogu prisilno izvesti - to se jasno vidjelo u Hrvatskoj i u Jugoslaviji. Sam narod mora izabrati demokraciju jer principi demokracije izviru iz naroda. (RDW)