RDW 19. XII. STASIJEVI DOKUMENTI O KOHLU

NJEMAČKI RADIO - RDW 19. XII. 2000. Hoće li biti objavljeni dokumenti Stasi-ja o Helmutu Kohlu? Komentar Woltera von Tiesenhausena. U svađi oko objavljivanja stenograma Stasija, odnosno Ministarstva za državnu sigurnost bivšeg DDR-a, nije riječ o razlikama između Istoka i Zapada Njemačke, već samo o provedbi važećih pravnih normi. Činjenica je da je Stasi prisluškivao nebrojene telefonske razgovore ne samo u DDR-u, već i u Saveznoj Republici Njemačkoj, i na temelju zanimljivih konverzacija radija i stenograme. Ti se spisi nalaze u posjedu povjerenice za dokumente službe državne sigurnosti bivšeg DDR-a Marianne Birthler. Ona bi neke od tih papira, točnije one koji se tiču telefonskih razgovora bivšeg saveznog kancelara i predsjednika stranke kršćanskih demokrata Helmuta Kohla, sada proslijedila parlamentarnom odboru koji istražuje i financijsku aferu te stranke. No to joj je zabranio savezni ministar unutarnjih poslova, SPD-ovac Otto Schilly, a Helmut Kohl je čak pred nadležnim sudom zatražio i da privremeno dobije te spise na uvid. Tome se protive mnogi istočnonjemački političari, primjerice državni ministar u uredu kancelara Schroedera, također SPD-ovac Rolf Schwanitz, i socijaldemokratski premijeri saveznih pokrajina Mecklenburg-Vorpommern i Sachsen-Anhalt, Harald Ringstorff i Reinhard Hoeppner. Oni smatraju da je riječ o svojevrsnom posebnom tretmanu poznatijih osoba, a k tome još i zapadnonjemačkih žrtava stasijevog prisluškivanja. Kratko rečeno, oni traže da svi građani budu jednaki pred zakonom. A zakon prema stasijevim dokumentima razlikuje pojmove žrtva i počinitelj. Počinitelj nekog djela, primjerice informativni suradnik, kratko nazvan IM, nema mogućnost zahtijevanja zaštite svoje privatne sfere koju je Stasi dokumentirao. Žrtva, primjerice neki proganjani borac za ljudska prava, može inzistirati da dokumenti koji se njega tiču budu nedostupni trećim osobama. Mnogi od njih su odustali od te mogućnosti, budući su javnosti željeli predočiti način na koji su ih način moćnici DDR-ova režima proganjali. Helmut Kohl je bez dvojbe bio žrtva u trenucima dok ga je Stasi prisluškivao. Dakle uživa pravo zaštite privatnosti. Ali tu je i kontraargument: kao bivši kancelar i osoba koja je pisala povijest i način na koji je vladao, uživaju posebno zanimanje javnosti. Budući su stenogrami nastali ilegalno, za njihovo objavljivanje potrebna je Kohlova dozvola. On to ne želi odobriti, dakle stasijevi dokumenti koji se odnose na Kohla ostaju nedostupnima javnosti. Dodatnu dozu intrigantnosti cijelom slučaju daje i činjenica da se slučaj Kohla od strane nekolicine političara pokušao ugurati u područje svađe na relaciji Istok-Zapad. 'Pogledajte', njihova je argumentacija, 'mi jadni Istočnjaci moramo javno objaviti naše stasijeve dokumente, a Zapadnjaci misle kako su nešto posebno i da to za njih ne važi. Želimo da Kohlovi spisi dođu pred lupu javnosti, čak, iako će bivšem kancelaru to biti neugodno', smatraju oni. To doduše dobro zvuči, ali s pravom i zakonima nema baš mnogo zajedničkog. Malo ima smisla čak i najdelikatnija razlika između Kohla osobe, koja naravno ima pravo na zaštitu privatnosti, i Kohla službene osobe i bivšeg kancelara, koji nema pravo na tu zaštitu. Svejedno je, je li prisluškivani bio Kohl privatna osoba ili Kohl službena osoba, prisluškivanje je u svakom slučaju bilo ilegalno. A kako znamo iz prava, nepravilno prikupljeni dokazi ne mogu biti uporabljeni niti pred sudom, niti pred nekim sličnim istražnim odborom, pa bio to i odbor Bundestaga. Koliko god bilo priče o ovom slučaju, jedno je sigurno: bez Kohlova pristanka, stasijevi dokumenti o njemu ostaju nedostupni javnosti. . (RDW)