IT-IL MANIFESTO20.XII- POSLJEDICE OSIROMAŠENOGA URANA

ITALIJA IL MANIFESTO 20. XII 2000. Sindromi "humanitarnih" ratova "Tragična vijest o talijanskim vojnicima umrlim od leukemije i kolateralnih bolesti uzrokovanih uporabom projektila s osiromašenim uranom tijekom ratova na Balkanu na dramatičan način potvrđuje teze iznesene u dokumentarnom filmu 'Zaljevski sindrom', koji sam snimio 1996. u Sjedinjenim Državama. Film pokazuje posljedice bolesti koja je pogodila 100.000 od 700.000 američkih vojnika poslanih u Zaljev. Bilo je 10.000 umrlih. Rak, leukemija, tumori, iscrpljenost, djeca veterana rođena sa strašnim deformacijama ili bez udova ili organa: to su posljedice 'sindroma'. Uz to, bolest se prenosi i na supruge vojnika, najbliže članove obitelji i medicinske sestre koje liječe veterane. Kod Zaljeva, Bosne i Kosova zajednički nazivnik nastavlja biti neodgovarajuća uporaba kemijskoga i bakteriološkog oružja, zabranjenog konvencijama, no u stvarnosti redovito rabljenoga. Vojnike se šalje u rat nadajući se da je jedan niz predostrožnosti dovoljan da se izbjegne kontaminacija. A kada se ova dogodi vojska to niječe, kao što je činio Pentagon do prije dvije godine. Tek 1998. nakon duge istrage Clinotnova povjerenstva, prosvjeda veterana iz Zaljeva i zauzimanja stajališta nekih civilnih liječnika koji su odlučili besplatno liječiti mnoge povratnike otpuštene iz vojnih bolnica bez ijedne utvrđene bolesti, Pentagon je napokon priznao postojanje bolesti nazvane 'Zaljevskim sindromom', mada je nastavio nijekati da je prenosiva i da deformacije djece vojnika treba pripisati kemijskoj kontaminaciji. Sada problem dolazi u Italiju i odjednom se javnom mišljenju ukazuje u svoj svojoj dramatičnosti. Osiromašeni uran nastavlja se koristiti, unatoč polemici koja traje godinama, a vojnici su prisiljeni primiti jednu mješavinu cjepiva koje ima za zadaću štititi ih od posljedica kemijskog, biološkog i radioaktivnog oružja, a ta mješavina neumoljivo napada njihov sustav imuniteta. Činjenica da je postotak oboljelih vojnika manji od postotka zdravih, navodi odgovorne u vojskama da smatraju kako se sve to ne može pripisati kemijskim oružjima i cjepivima, već da ulazi u prirodan broj slučajeva smrti od raka, leukemije, i tako dalje. Tako odbacuju svaku odgovornost. Znači nije važno da već gotovo 50 posto američkih vojnika odbija primiti čuvenu mješavinu cjepiva, znači nije važno što je umrlo 469 engleskih veterana a 5000 ih se razboljelo? Znači nije važno što je gospođa Margaret Mulinex u Engleskoj prije godinu dana otkrila da su 1993. mozak njezina sina Andrewa, koji je zagonetno umro nakon sudjelovanja u Desert Stormu, uzeli vojni liječnici i poslali u vojni istraživački centar u Wiltshireu, Engleska, kako bi utvrdili uzrok smrti? Odvjetnik Mark McGhee zastupa gospođu Mulinex i druge engleske vojnike koji pate od 'Zaljevskog sindroma'. McGhee je primio pritužbe od raznih obitelji koje sumnjaju da je britanski ministar obrane dao dopuštenje za uzimanje organa umrlih vojnika radi analize, ne pitavši za dopuštenje obitelji. Krajem listopada pokrenuta je kampanja skupljanja informacija o 'Zaljevskom sindormu', i ispitalo se generala Roquejoffrea, zapovjednika francuskih postrojba tijekom zaljevskog rata. Roquejoffre je potvrdio da je dao dopuštenje za davanje jedne pokusne pilule vojnicima, pyirodostigmina, koja za cilj ima obraniti ih od mogućih kemijskih napada. Udruga francuskih veterana pogođenih zaljevskim sindorom, AVIGOLF, smatra da je pilula djelomice odgovorna za bolest vojnika. Druga se rasprava bavi činjenicom da francuski vojnici nisu upozoreni da ne diraju projektile s osiromašenim uranom. (...) Kemijska oružja ubijaju vojnike i nenaoružane civile, dok onaj tko proizvodi kemijska oružja nastavlja praviti unosne poslove.", piše Alberto D'Onofrio.