FRANCUSKA-LES ECHOS OD 19.12.00.BLAIR I NICA

FRANCUSKA LES ECHOS 19. XII. 2000. Kako je Tony Blair pobijedio federalističkog zmaja "Iscrpljen, ali ovjenčan slavom, junak iz Azincourta vratio se u zoru da donese dobru vijest. Blistava pobjedničkog pogleda, Tony Blair je 11. XII. u Donjem domu nabrajao uspjehe pred dvadeset i pet zaprepaštenih torijevaca. Posvemašnja pobjeda, bez najmanjeg uzmaka. Kao što je Henri V. izvukao korist iz prepirke Armagnaca i Burgunđana da bi potukao Francuze u Azincourtu 1415., tako je Tony Blair znao iskoristiti trzavice francusko-njemačkog para i ozračje usporavanja vlastito svršetku jedne vladavine, kako bi povećao prednost u Nici. To što je prvak New Laboura, za kojeg kažu da se ne osjeća ugodno na europskom terenu i kojeg, čak i u vlastitoj stranci, često napadaju zbog odgode uvođenja zajedničke valute, danas glavni dobitnik na susretu na vrhu u Nici posvećenom reformi ustanova, nije njegov najmanji paradoks. Dakako, izrazito liberalnom 'The Economistu' lako je podrugivati se pobjedničkom držanju Tonyja Blaira kao 'junaka iz Azincourta'. No njegova diplomatska pobjeda nije zbog toga manje stvarna. Sjajna je čak, reći će neki. Vlada Njegova Veličanstva vraća se iz Nice s 'preispitanim' brojem glasova koji je jednak drugim trima 'velikim zemljama' Unije: Njemačkoj, Francuskoj i Italiji, u sklopu budućeg proširenog Europskog vijeća. Što je još bolje: Ujedinjeno Kraljevstvo sačuvalo je svoje nepovredivo pravo veta u poreznim pitanjima i u glavnini propisa u socijalnoj politici, budući da je, na njegov izričit zahtjev, iznimno osjetljivo pitanje obrane ostalo izvan područja pojačane suradnje. (...) Vještom diplomatskom prijevarom London si je čak uspio pripisati zaslugu za proširenje glasovanja kvalificiranom većinom na nova područja kao što su razmjena financijskih usluga i uredba o umirovljenju europskih dužnosnika, 'u interesu Velike Britanije'. No prava taktička pobjeda 'Europljanina Tonyja Blaira' (navodnici su još prijeko potrebni) nije toliko u porazu francuskog predsjedanja oslabljenog kohabitacijom ili u poniženju Romana Prodija koji je lišen svakog moralnog ugleda, koliko u uzbudljivom dojmu obrata sreće na njegovu vlastitom terenu. Pravi podvig shakespearskog junaka New Laboura je u tome što je porazio zmaja 'federalne naddržave' potukavši euroskeptične redove britanskih tabloida koji su na glasu kao neosvojivi. Čak je i 'Sun' Ruperta Murdocha morao pljeskati junaštvu Tonyja Blaira u Nici. Pošto je u Varšavi i u Nici načinio od sebe prvaka proširenja na istok i jačeg nadzora državnih parlamenata na odlučivanje Europske unije, Tony Blair je uspio pozornost Britanaca skrenuti s bolnog pitanja priključenja funte zajedničkoj valuti. To je vrlo pogibeljna tema koju on po svaku cijenu želi ukloniti iz izborne raspre do 3. V. Nema ni govora o tomu da požuruje javnost, koje se 70 posto još protivi euru. U tom smislu poluneuspjeh iz Nice, duboko razočaranje u očima federalista svih boja, 'kraljevski je dar' izbornom kalendaru Tonyja Blaira. 'Više se ne govori o ambiciji, već o korisnom sporazumu', upozoravao je prije Nice povjerenik zadužen za Međuvladinu konferenciju Michel Barnier. U stvari, čak i izvan kluba eura, britanska je vlada savršeno uspjela nametnuti minimalističku semantiku: više se ne govori o europskom 'Ustavu', već o običnoj 'povelji o socijalnim pravima' koja ni u čemu pravno ne obvezuje, niti o kvalificiranoj većini o poreznim i socijalnim pitanjima, neka nam oprosti francuski ministar Pierre Moscovici koji je ljubazno vraćen iza gol-crte. Ne govorimo o utvari glasovite 'europske vojske' koja je, unatoč 'pogrješci' Jacquesa Chiraca, danas ograničena na obične 'snage za brzo djelovanje' pod nadzorom NATO-ova glavnog stožera. 'Nica neće nikada biti Maastricht. Nica neće biti Jedinstveni europski dokument u kojemu se Margaret Thatcher morala odreći veta na više desetaka članaka u ugovoru, jer je bila kadra priznati da je stvaranje jedinstvenog europskog tržišta važnije za britanski državni interes od jednostavnog zadovoljstva da kaže 'ne', rekao je ministar Sjeverne Irske Peter Mandelson uoči susreta. Naime, nije sigurno da će sporazum iz Nice ostati zabilježen kao jedna od važnijih etapa u izgradnji Europe. Naprotiv, on 'spin doctorsima' iz Downing Streeta trenutačno omogućuje da otjeraju utvaru 'federalne naddržave', oduzimajući konzervativcima ključni dokaz uoči izbora. Za pobjednika u stogodišnjem ratu, pobjeda u Azincourtu bila je uvod u ugovor iz Troyesa koji će mu pet godina kasnije osigurati francusko prijestolje. Nije sigurno da pobjeda u Nici nudi slične izglede Tonyju Blairu. Zasad se sva Blairova izborna taktika sastoji u smanjenju političkog utjecaja europske integracije na narodni identitet, pozivajući se na njezin povoljan učinak na britansko gospodarstvo. To je neka vrsta nužnog zla radi spašavanja gospodarskih i trgovinskih interesa države. 'Onima koji kažu da je jačanje Europske unije prijetnja našem državnom identitetu, odgovaram da podcjenjuju snagu koju crpimo iz unutarnje različitosti proširene Europske unije (...). Britanski državni identitet temelji se na duboko ukorijenjenim i trajnim vrijednostima: na pravima koja su skopčana s odgovornošću, na pragmatizmu, fair-playju i otvaranju prema van: sve su to vrijednosti koje čine 'britanstvo' i nisu ugrožene zbog Europe', rekao je nedavno Peter Mandelson u prigodi prikazivanja pamfleta o 'smrti federalne naddržave' (onakve kakvu su htjeli utemeljitelji Europe). No Mandelsonova je dijalektika zacijelo odveć profinjena za prosječnog čitatelja 'Suna'. Europljanin Tony Blair neće moći vječno odgađati referendum o euru skrivajući se iza zaklona 'pet zajedničkih gospodarskih mjerila' koje je utvrdio ministar Gordon Brown. Unatoč neprijepornom diplomatskom uspjehu u Nici, britanska vlada neće moći uložiti nikakav veto na najavu o zatvaranju tvornica Ford u Dagenhamu i Vauxhall (General Motors) u Lutonu, zbog precijenjene funte", piše Pierre de Gasquet, izvjestitelj lista iz Londona.