FRANCUSKA-LE COURRIER INTERNATIONAL OD 14. 12.00.PUTIN I RUSIJA

FRANCUSKA LE COURRIER INTERNATIONAL 14. XII. 2000. Između ruskog i sovjetskog carstva Putin bira oboje "Rusija je spremna za ulazak u XXI. stoljeće. I bilo je vrijeme. Već gotovo deset godina ističe samovoljna državna obilježja koja narod nije prihvatio i o kojima se nikada nije glasovalo u parlamentu. Nedavno je službeno i demokratski dobila dvije zastave, himnu (koja još nema riječi) i grb. Politička se klasa prilično uključila, pa se ponovno stvorio jaz između stranke na vlasti, komunista i nacionalista s jedne strane i demokrata i liberala s druge. Uostalom, to nije najgora vijest, budući da ovi potonji već godinu dana nemaju puno prigoda da se distanciraju od Putinova konsenzusa. Ipak, prvi tabor prilično preteže. Demokratski je tisak oštro osudio povratak bivše sovjetske, Aleksandrove himne, 'uz čije su se zvuke budili zatočenici gulaga', kako kaže natpis na transparentu pristaše Saveza desnih snaga koji su prosvjedovali pred parlamentom na dan glasovanja. 'Politička trgovina', 'pravi marketinški potez', 'prašina u oči koja treba potisnuti konkretne probleme' - i novine su uprle prstom u uzbuđenje koje je vladalo oko tog pitanja s kojim se Kremlj, čini se, užurbano bavio, dok teški i životno važni problemi postoje već godinama. U ovom času to je energetska kriza zbog koje tisuće ljudi na ruskom Dalekom istoku nemaju struje ni grijanja, da ne govorimo o krvavim potresima u Čečeniji. Glasovanje je Putinova vješta prijevara, ali i očitovanje sile. Dakako, simbolično, ali živi se samo o kruhu, a ljudi na vlasti imaju iskustva sa silom i utjecajem simbola. Pošto je postigao da parlament odobri niz simbola, među kojima su carski dvoglavi orao, trobojnica bijele garde (koja se povezuje s liberalima), crvena vojna zastava i sovjetska himna koja će uskoro imati nove riječi u kojima će svoje mjesto opet dobiti Bog, Putin nije samo dao svakome njegov dio kolača, već je obnovio povijesni kontinuitet Rusije. Carskoj prošlosti koja je bila zabranjena, koju su prikrivali boljševici i sedamdeset pet godina komunizma, vraćena je legitimnost. Jeljcin je pokrenuo stvari, ali parlament nikada nije potvrdio njegovo djelovanje koje je bilo pokušaj simboličnog poništenja sovjetskog razdoblja. Putin je ujedinio oba nasljeđa, carsko i sovjetsko i iz njih izvukao ono glavno: samovladarske značajke i ugled velike sile. Kao što piše časopis 'Itogi': 'Simboli koje je predložio Vladimir Putin govore o njegovoj želji da bude nasljednik moćnog ruskog i sovjetskog carstva, ali ne i posljednjeg Jeljcinova desetljeća'. (...) 'Godinu dana pošto ga je Jeljcin odredio za nasljednika, Putin reže pupčanu vrpcu', kaže također dnevnik 'Segodnja' i dodaje: 'Jeljcin je mislio da stvara nasljednika, a stvorio je likvidatora'. Novo-staru himnu list naziva 'rekvijemom za Jeljcinovo doba'. 'Sloboda, vlasništvo, zakonitost', virtualni slogan mladih reformatora, promicatelja liberalnih zapadnih vrijednosti koje su obilježile Jeljcinovo doba, nikada se nije nametnuo. 'Za deset godina, žali se opet 'Segodnja', nisu uspjeli sastaviti himnu ni ponuditi zemlji jasan i privlačan ideološki program'. Neobičnom igrom slučaja, u času kada se u Nici raspravljalo o ulasku nekih zemalja iz bivšeg sovjetskog bloka u Europsku uniju, Rusija je završila izradu svoje osobne iskaznice koju će od sada pokazivati međunarodnim sugovornicima", piše Laurence Habay.