RUSIJA-IZVESTIJA 16.12.RUSKI ECHELON NA KUBI

RUSIJA IZVESTIJA 16. XII. 2000. Domovina sluša, domovina zna... "Vladimir Putin je u pratnji Fidela Castra posjetio bazu za elektronsko praćenje u mjestancu Lurdes blizu Havane. Na Zapadu tu postaju smatraju jednom od najvažnijih u ruskom obavještajnom sustavu. Ona je jedini takav objekt na zapadnoj polutci. Raul Castro, brat kubanskog vođe, nedavno se hvalio: Rusi od postaje u Lurdesu dobivaju 75 posto 'svih obavještajnih strateških podataka'. Jedan od najtajanstvenijih ruskih inozemnih objekata čini oko sto pedeset zgrada, hangara i drugih građevina zatrpanih antenama i 'tanjurima' upravljenim prema svemiru. Dobro se vidi iz zrakoplova kada se približava zračnoj luci Hose Marti. Amerikanci ga nazivaju dijelom 'ruskog sustava Echelon' (svjetska mreža za elektronsko praćenje koju su napravili SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland i Velika Britanija). Uostalom, ruski sustav Echelon ima i rusko ime - na Zapadu je poznat kao sustav 'Izvidnica'. Osnovna zadaća postaje u Lurdesu, koja je pod operativnim zapovijedanjem Glavne uprave za obavješćivanje (GRU) i Savezne agencije za državne komunikacije i informacije (FAPSI), radijsko je i elektronsko obavješćivanje protiv SAD-a, kao i praćenje satelita koji lete iznad Amerike. Kažu da postaja 'čuje' čak i razgovor između taksista i dispečera na čitavoj jugoistočnoj obali SAD-a, ako je vedro vrijeme, a samo floridskih, ako je oblačno. Prema podatcima CIA-e, postaja trenutno proživljava 'drugo rađanje' - obnavlja se i oprema novom tehnikom. Ako je tako, onda je to još važnije, jer je Rusija zadnjih godina izgubila puno svojih obavještajnih sustava iz sovjetskih vremena.. Tako je od dviju baza za elektronsko praćenje nedaleko od Adena (Jemen) jedna već zatvorena, a druga, prema podacima zapadnih izvora, radi s prekidima. Treći bitan dio 'Izvidnice' - baza u Andrejevki na Dalekom istoku - radi punom parom. Mišljenja Amerikanaca o vrijednosti postaje u Lurdesu različita su. Postoje 'cijaši' koji su sumnjičavi prema 'ruskim ušima' koje su im pod nosom: tobože, vrijednost objekta danas je jako pala. Jer, puno se toga promijenilo u komunikacijskim sustavima u usporedbi s vremenom kada je postaja napravljena. K tome, sada je najvažniji Internet, a tamo imaju druge načine rada. No još je nedavno Agencija američkog ministarstva obrane za obavješćivanje podnijela izvješće američkom Senatu u kojemu se kaže: 'Postaja u Lurdesu omogućuje Rusiji da sluša telefonske razgovore u SAD-u. Podaci koji se prenose preko satelita koji su u području 'vidljivosti' postaje, također se mogu hvatati. Tako se sustavno može hvatati većina nezaštićenih glasovnih, radijskih, telefonskih i drugih informacija u SAD-u. Istaknuto je da 'ruska obavještajna služba može podatke o američkim građanima iskoristiti za kasnije ucjenjivanje i vrbovanje agenata'. U izvješću je ujedno rečeno da je glavna težnja u radu postaje 90-ih naglo povećanje gospodarskog obavješćivanja. Uostalom, svaka bi obavještajna služba u svijetu dala sve da bude kadra hvatati informacije koje, primjerice, međusobno razmjenjuju najveće svjetske banke ili transnacionalne korporacije. Prema prosudbi Agencije za državnu sigurnost SAD-a, o vrijednosti postaje govori i to što je SSSR na njezinu izgradnju potrošio oko tri milijarde dolara, a Moskva danas, navodno, plaća Havani najmanje dvjesto milijuna dolara na godinu za najam (podsjetimo da ruski dužnosnici općenito ne žele razgovarati s tiskom o tim brojkama). Istina, ne plaća se gotovinom, već u naturi - drvom, naftom, opremom i oružjem. Tu su još, kako tvrdi Agencija za državnu sigurnost, i desetci milijuna dolara koji se na godinu troše za održavanje postaje. Što se tiče 'financijskih procjena' Agencije, treba primijetiti: američke procjene o sovjetskim i ruskim vojnim troškovima obično su pretjerane, jer su Amerikanci uvijek imali na umu - 'koliko bi mi potrošili za to'. A to ih je jako zbunjivalo... Kako god bilo, jedna se činjenica nikako ne da poreći: 'veliko uho' Lurdesa slušalo je, sluša i slušat će Ameriku. Još se nijedna država nije mogla oduprijeti napasti da o drugim državama (napose o onima koje drži suparničkim) dozna više nego ove žele ispričati. A Vladimir Putin očito nije političar koji si može dopustiti da zanemari 'nevidljivu bojišnicu'. I u tom je smislu posjet Lurdesu vjerojatno bio za nj najzanimljiviji dio kubanskog puta", piše Georgij Bovt.